Branislav Branko Zebec rođen je 17.05.1929. godine u Zagrebu a preminuo je također u svom rodnom Zagrebu 16.09.1988. godine.
Branko je bio vrhunski nogometaš u vrijeme bivše Jugoslavije a također je imao i zavidnu trenersku karijeru.
Branko Zebec bio je izuzetno svestran igrač istaknut po svojim fizičkim sposobnostima i razumijevanju igre.
Zebec je bio odličan igrač na lijevom krilu ili u defenzivnijoj ulozi lijevog beka, iako je bio sposoban igrati gotovo svaku vanjsku poziciju na terenu.
Posebno je bio poznat po svojoj brzini, mogao je trčati 100 metara za 11 sekundi s kopačkama.
U mladim danima Branko Zebec je igrao za brojne momčadi u svom rodnom Zagrebu: Građanski (Dinamo), Poštar, Lokomotiva, Milicioner i Metalac.
1951. Branko Zebec dobio je poziv od Partizana, jedna od glavnih tadašnjih momčadi koja je dominirala jugoslavenskim nogometom.
Njegova kvalitetna igra i brzina ubrzo su mu osigurali mjesto na lijevom krilu momčadi, a gotovo istog trenutka dobio je svoje mjesto i u reprezentaciji.
Za reprezentaciju Jugoslavije Branko Zebec je nastupio 65 puta, postigavši 17 golova.
1952. godine osvojio je svoj prvi naslov, nacionalni kup. Iste godine, ljetne olimpijske igre u Helsinkiju pružile su mu sjajnu međunarodnu pozornicu.
Reprezentacija Jugoslavije se morala zadovoljiti srebrnom medaljom, jer je ovaj turnir bio i rodno mjesto mađarske čudotvorne ekipe pedesetih godina prošlog stoljeća koja je osvojila Olimpijske igre.
Sa sedam postignutih golova Branko Zebec bio je najbolji strijelac na olimpijskim igrama.
Na klupskoj razini nastavila se uspješna karijera Branka Zebeca.
1954. godine Partizan je završio na drugom mjestu u prvenstvu i ponovno osvojio nacionalni kup.
Branko Zebec je osigurao pozivnicu za FIFA-in svjetski kup 1954. u Švicarskoj. Tu je Jugoslavija svladala grupnu fazu pobjedom protiv Francuske i remijem protiv Brazila zahvaljujući golu Branka Zebeca.
U četvrtfinalu su Jugoslaviju zaustavili konačni pobjednici Njemačka.
U svom klubu Branko Zebec je sve više evoluirao i postao vodeći igrač u veznom redu, poziciji za koju je bio najprikladniji.
1955. godine igrao je u debiju Partizana u Europskom kupu, Partizan je igrao kao nominirana momčad, a ne kao državni prvak, povijesna posebnost prvog izdanja ovog turnira.
U prvom kolu Partizan je pobijedio Sporting CP sa dva visoka rezultata 5-2 i 8-5.
U četvrtfinalu, Real Madrid zaustavio je prvi ulazak jugoslavena u ovo novo natjecanje. Iako su slavili pobjedom kod kuće 3: 0, izgubili su rezultatom 0: 4 u gostima.
Na domaćoj sceni Partizan je ostao u sjeni velike dvojice tih dana, splitskog Hajduka i Crvene Zvezde iz Beograda. Tako se 1956. godine Partizan ponovno morao zadovoljiti time što je bio časni viceprvak prvenstva, kao što je to učinio 1958. Između toga Partizan je osvojio još jedan jugoslavenski kup.
U vrijeme kada se 1958. održalo FIFA-ino Svjetsko prvenstvo u Švedskoj, Branko Zebec je postao kapetan reprezentacije. U grupnim fazama remiji protiv Škotske i Paragvaja i pobjeda protiv Francuske bila je dovoljna za ulazak u četvrtfinale, ali, kao i četiri godine prije, Njemačka je okončala jugoslavenske ambicije.
U Jugoslaviji je postigao još jedno drugo mjesto u prvenstvu prije nego što se Branko Zebec kontroverzno prebacio na lokalnog rivala Crvenu zvezdu, gdje je na kraju svoje karijere, 1960. godine, konačno primio prvenstveni trofej.
1963. godine bio je dovoljno star da kao igrač napusti zemlju, u skladu s političkim okolnostima tih dana. Za Branka Zebeca je tada bilo kasno za velike klubove, pa mu je šansu pružio njemački drugoligaš Alemannia Aachen. Klub mu nije pružio sjajnu priliku za ponovni uspjeh na travnjaku, ali za Branka Zebeca su to bile vrijedne dvije godine u kojima je mogao upoznati sebe sa zemljom u kojoj će kasnije proslaviti svoje najveće uspjehe kao trener.
TRENERSKA KARIJERA
Dinamo Zagreb
Branko Zebec prvi je trenerski zadatak dobio ubrzo nakon što je završio s igranjem. Godine 1965. postao je zajednički trener jugoslavenskog prvoligaša Dinama u rodnom Zagrebu. Trenerski posao je obnašao zajedno s Ivicom Horvatom, koji će kasnije također uživati u uspjehu u Njemačkoj.
Momčad se trebala kvalificirati za Inter Cities Fairs Cup, preteču UEFA-inog kupa. U početku u ovoj kampanji stvari nisu izgledale obećavajuće. Ukupni rezultat u susretima u prvom kolu s češkim Spartakom iz Brna bio je 2–2. Nakon što su eliminirani Dunfermline i Dinamo Piteşti, Juventus im je bio protivnik u četvrtfinalu, ali su prevladani 2–2 i 3–0. U polufinalu Dinamo je uspio jedan od sjajnih povrataka u povijesti europskih natjecanja. Nakon poraza od 0: 3 u Frankfurtu od Eintrachta, Dinamo je deklasirao Nijemce u Zagrebu 4: 0. U finalu se klub morao suočiti s Leeds Unitedom. Domaća je utakmica pobijeđena 2-0, tako da je bio dovoljan neriješen rezultat u Engleskoj.
Bayern München
Bila je ovo prilika za Branko Zebec privuče pažnju izvan jugoslavenskih granica, a 1968. ga je Bayern iz Münchena angažirao da slijedi tragove svog sunarodnjaka “Czika” Čajkovskog, koji je i sam bio bivši igrač Dinama i suigrač iz Zebeca u doba Olimpijskih igrara 1952. i FIFA-in svjetski kup 1954. godine.
Ekipa oko mladog Franza Beckenbauera i Gerda Müllera osvojila je dva nacionalna kupa i Kup pobjednika europskog kupa. Branko Zebec je usavršio napadački stil momčadi i pojačao obranu. U svojoj prvoj sezoni Branko Zebec je s njima osvojio njemačko prvenstvo, prvo klupsko nakon 37 godina.
Momčad je također osvojila kup, a time i ostvarila prvu duplu pobjedu u povijesti njemačke Bundeslige. Sljedeća sezona započela je s problemima. Bayern je svrgnut u prvom kolu Europskog kupa prvaka od strane AS Saint-Etiennea. Već početkom sezone Branko Zebec je najavio da neće produžiti ugovor krajem godine.
Kako je Bayern sakupio u tri meča samo jedan bod te na polovici druge polovice sezone zaostao pet bodova iza vođe, Branku Zebecu je ugovor čak i prerano raskinut. U kasnijoj knjizi Beckenbauer je pisao o lošim odnosima između trenera i momčadi.
Branko Zebec je tada potpisao dvogodišnji ugovor u VfB Stuttgartu, tada momčadi koja je težila pridruživanju vrhu lige. Vodio je impresivnu momčad koja je u drugoj sezoni pojačana njemačkim internacionalcem Horstom Köppelom i austrijskim veznjakom Hansom “Buffy” Ettmayerom dovela klub na 8. mjesto.
To je bilo razočaravajuće i za klub i za trenera Branka Zebeca, pa je ovdje nakon samo nekoliko mjeseci njegovog ugovor raskinut.
Branko Zebec se vratio na sezonu u Jugoslaviju, gdje je ovaj put trenirao splitski Hajduk u tandemu s Tomislavom Ivićem, još jednim vrlo zapaženim trenerom. Momčad je posebno impresionirala u Kupu pobjednika kupova gdje su prošli sve do polufinala, istisnuvši Norvežanina Fredrikstada F.K., velškog Wrexhama A.F.C. a u četvrtfinalu pobjednici škotskog kupa Hibernian F.C.
Hajduk je izgubio u Škotskoj 2–4, ali se gotovo čudesno oporavio kod kuće trijumfom 3: 0. Međutim, u polufinalu se poraz od Leeds Uniteda 0: 1 pokazao smrtonosnim. Izjednačenje 0: 0 kod kuće značilo je završetak puta za Hrvate, ali plasman u ovo polufinale i dalje je najveći međunarodni uspjeh za njih do danas.
Momčad Hajduka je nacionalnu ligu završila na 9. mjestu, ali obrana Kupa Jugoslavije pobjedom protiv prvaka Crvene zvezde iz Beograda osigurala je na kraju sezonu za pamćenje. Sedamdesete su ipak trebale biti Hajdukovo zlatno desetljeće ali bez Branka Zebeca koji se vratio u Njemačku.
Eintracht Braunschweig
Eintracht Braunschweig je 1967. godine bio prvak Njemačke a ispao je 1973. godine ali se vratio u Bundesligu za godinu dana.
Te godine po prvi put u povijesti uvedeno je da se sponzori mogu oglašavati na dresovima nogometaša. Tako je i nogometni klub Eintracht Braunschweig tada na dresu imao glavnog proizvođača alkoholnih pića angažirao Branka Zebeca u potrazi za boljim vremenima.
Branko Zebec je angažirao dvojicu kolega Jugoslavena, desno krilo Danila Popivodu i veznjaka Aleksandra Ristića. Zajedno s vratarom reprezentacije Berndom Frankeom i ostalim značajnim igračima, ova je momčad igrala osvježavajuće kvalitetan nogomet i često se nalazila točno na vrhu tablice. Unutar tri godine Eintracht se popeo s 9. na 3. mjesto, a onda je samo promašio prvenstvo za jedan bod.
U svojoj četvrtoj i posljednjoj godini u klubu, pobjednik FIFA-inog svjetskog kupa 1974. Paul Breitner pridružio se timu stigavši iz Real Madrida. Čak i tako pojačani, momčad nije mogla održati trend i završila je na razočaravajućem 13. mjestu.
Hamburger SV
Pobjednik Kupa pobjednika europskog kupa iz 1977. bio je ambiciozan i žudio za svojim prvim prvenstvom od 1960. godine, ali je završio samo 11. u sezoni 76/77. Branko Zebec je bio pravi čovjek za taj posao. U svojoj prvoj sezoni oformio je natjecateljsku jedinicu oko krila Manfreda Kaltza i napadača Horsta Hrubescha. Najvažnije je bilo da je olakšao integraciju Kevina Keegana koji nije uspio uvjeriti u svojoj prvoj sezoni. Do kraja Zebecove prve godine na čelu, Hamburg je bio prvak, a Keegan njihov najplodniji napadač.
Godinu dana kasnije tim je napredovao sve do finala Europskog kupa sučeljavajući se s Nottingham Forestom. Nevjerojatni Hamburg izgubio je 0-1. Široko se optuživalo Zebeca i njegove metode treniranja. Branko Zebec, osim što je bio strog, vjerovao je da kad momčad uspješno igra može izdržati i više treninga. Kao što je i bilo, igrači su se žalili na oštar trening u toj kasnoj fazi sezone, a kritičari su rekli da je to razlog zašto je Hamburg unutar četiri dana finala također izgubio odlučujući meč zbog kojeg su postali viceprvaci lige.
Na početku njegove treće sezone s Hamburgom još je jedan problem došao do izražaja. Branko Zebec imao je ozbiljan problem s pićem, a uhvatili su ga čak i na trenerskoj klupi. Smiješnija anegdota bila je kada je ušao u svlačionicu i rekao svojim igračima 0-2, izgubili smo ali nije važno, moramo pobijediti u sljedećem meču! Nažalost pijan nije ni shvatio da je tek poluvrijeme.
Do prosinca problem sa alkoholom i njegove posljedice koje su sada bile često prepoznatljive jer bi doslovno drijemao na klupi, dovele su do toga da mu je u prosincu raskinut ugovor.
Do 1981./82. Zebec je dobio novo imenovanje postao je trener Borussije iz Dortmunda. Vodio ih je do 6. mjesta, njihovog najboljeg rezultata u 12 godina, vodeći ih čak do UEFA-inog kupa. No, njegovi problemi su se i dalje povećavali pa su na kraju sezone u Borussiji vidjeli potrebu da ga moraju otpustiti.
Na početku sezone 82/83 Branko Zebec nije imao posla. Međutim, to ga je učinilo dostupnim kada je Eintracht Frankfurt, klub u Njemačkoj s najvećom stopom odbijanja trenera, trebao zamijeniti bivšeg austrijskog izbornika Helmuta Senekowitscha. Zebec je sezonu završio s Eintrachtom kao 10., ali i sam je postao žrtvom tradicionalne kratkoće trenerskih poslova i ubrzo dobio otkaz.
Sljedeće sezone imao je još jedan kraći angažman s rodnim klubom Dinamo Zagreb prije nego što mu je završila trenerska karijera.
Kako mu je karijera bila vrlo kontroverzna tako da je nažalost na vrlo kontroverzan način Branko Zebec i preminuo. U 59. godini života u svojoj kući primpremao je roštilj za svoje prijatelje i nesretnim slučajem se ugušio komado mesa te preminuo na rukama dinamove legende i prijatelja Krasnodara Rode.
