Svi borci su sa neki način malo udareni u glavu ali ako bi trebao izabrati onog najluđeg to bi svakako bio američki umirovljeni boksač Mike Tyson.
Michael Gerard Tyson rođen je 30. lipnja 1966. godine i bivši je američki profesionalni boksač koji se natjecao od 1985. do 2005. U mladim danima nazivan “Iron Mike” i “Kid Dynamite” a kasnije poznat kao “The Baddest Man on planet”
Mike Tyson se smatra jednim od najboljih boksača svih vremena u teškoj kategoriji. Vladao je kao svjetski prvak u teškoj kategoriji od 1987. do 1990. Svoj prvi pojas osvojio je s 20 godina, četiri mjeseca i 22 dana pa tako Mike Tyson drži rekord najmlađeg boksača koji je osvojio naslov u teškoj kategoriji. Trideset godina kasnije i dalje nigdje boksača na planeti Zemlji koji bi mogao ovaj rekord i skinuti.
Mike Tyson je svojih prvih 19 profesionalnih borbi pobijedio nokautom, od toga 12 u prvoj rundi. Osvojio je WBC naslov 1986. nakon što je zaustavio Trevora Berbicka u drugom kolu, a naslove WBA i IBF dodao je nakon što je 1987. pobijedio Jamesa Smitha i Tonyja Tuckera. Bio je prvi boksač u teškoj kategoriji koji je istovremeno držao WBA, WBC i IBF naslove, kao i jedini teškaš koji ih je uzastopno ujedinio.
Sljedeće godine Mike Tyson postao je linearni prvak kada je nokautirao Michaela Spinksa u 91 sekundi prve runde. Titule je uspješno obranio devet puta, uključujući pobjede nad Larryem Holmesom i Frankom Brunom. 1990. Tyson je naslove izgubio od Bustera Douglasa koji ga je nokautirao u desetoj rundi. Pokušavajući povratiti naslove, Tyson je 1991. dva puta pobijedio Donovana Ruddocka, ali se zbog ozljede rebra izvukao iz borbe s tada neprikosnovenim prvakom u teškoj kategoriji Evanderom Holyfieldom koji je 1990. godine pobijedio Douglasa za osvajanje naslova.
Tyson je 1992. godine osuđen za silovanje i osuđen na šest godina zatvora ali je pušten na uvjetnu slobodu nakon tri godine. Nakon puštanja 1995. godine, uključio se u niz povratničkih borbi. WBC i WBA naslove vratio je 1996. godine, nakon što je zaustavio Franka Brunu i Brucea Seldona.
Pobjedom nad Brunom, Tyson se pridružio Floydu Pattersonu, Muhammad Aliju, Timu Witherspoonu, Evanderu Holyfieldu i Georgeu Foremanu kao jedini muškarci u povijesti boksa koji su nakon gubitka vratili pojas u teškoj kategoriji. Nakon što mu je iste godine oduzet WBC naslov, Tyson je prekidom jedanaeste runde izgubio WBA naslov od Evandera Holyfielda. Njihov revanš iz 1997. godine završio je kad je Tyson diskvalificiran zbog grickanja ušiju Holyfielda, a jedan je ugriz bio dovoljno jak da mu otkine dio desnog uha.
Mike Tyson se 2002. godine u dobi od 35 godina ponovno borio za svjetski naslov u teškoj kategoriji, izgubivši nokautom od Lennoxa Lewisa. Tyson se povukao iz profesionalnog boksa 2006. godine nakon što je zaustavljen u uzastopnim mečevima protiv Dannyja Williamsa i Kevina McBridea.
Mike Tyson je 2003. proglasio bankrot, unatoč tome što je za nekoliko svojih borbi dobio preko 30 milijuna dolara, a tijekom karijere 300 milijuna dolara. Tada su mediji izvijestili da ima oko 23 milijuna dolara duga.
Kroz cijelo djetinjstvo Mike Tyson je živio u kvartovima i okolici s velikom stopom kriminala. Prema intervjuu za Details, njegova prva borba bila je s većim mladićem koji je otrgnuo glavu s jednog od Tysonovih golubova. Mike Tyson je više puta uhvaćen u počinjenju sitnih zločina i borbi s onima koji su ga ismijavali. Do svoje 13. godine bio je uhićen čak 38 puta.
Završio je u školi za dječake Tryon u Johnstownu u New Yorku. Tysonovu boksačku sposobnost tamo je otkrio Bobby Stewart, savjetnik u pritvoru za maloljetnike i bivši boksač. Stewart je smatrao da je Mike Tyson izvanredan borac i trenirao ga je nekoliko mjeseci prije nego što ga je upoznao s boksačkim menadžerom Cus D’Amatoom.
Kao amater, Mike Tyson je osvojio zlatne medalje na juniorskim olimpijskim igrama 1981. i 1982., pobijedivši Joea Corteza 1981. i pobijedivši Kelton Browna 1982. godine.
Mike Tyson je svoj profesionalni debi imao kao 18-godišnjak 6. ožujka 1985. u Albanyju u New Yorku. Pobijedio je Hectora Mercedesa u prvom krugu sa TKO. U prvoj godini profesionalne karijere imao je 15 borbi. Često se boreći, Tyson je pobijedio u 26 od svojih prvih 28 borbi sa KO ili TKO; 16 ih je došlo u prvoj rundi. Njegov niz pobjeda privukao je pozornost medija i Mike Tyson smatrao se sljedećim velikim prvakom u teškoj kategoriji. D’Amato je umro u studenom 1985. godine, relativno rano u Tysonovoj profesionalnoj karijeri, a neki nagađaju da je njegova smrt bila katalizator mnogih problema koje je Tyson doživio kako su njegov život i karijera napredovali.
Prvi Tysonov meč na nacionalnoj televiziji odigrao se 16. veljače 1986. u Houston Field Houseu u Troyu u New Yorku protiv teškaša Jessea Fergusona, a izveo ga je ABC Sports. Tyson je srušio Fergusona aperkatom u petoj rundi i slomio nos Fergusonu. Tijekom šeste runde Ferguson je počeo zadržavati i klinčiti Tysona u očitom pokušaju da izbjegne daljnju kaznu. Nakon što je nekoliko puta opomenuo Fergusona da posluša njegove naredbe i da boksa, sudac je napokon zaustavio borbu blizu sredine šeste runde. U borbi je u početku dosuđivana pobjeda Tysona diskvalifikacijom (DQ) njegovog protivnika. Presuda je “prilagođena” pobjedi tehničkim nokautom (TKO) nakon što je Tysonov ugao prosvjedovao da će pobjeda DQ-a završiti Tysonov niz pobjeda u nokautu, te da bi nokaut bio neizbježan rezultat.
U srpnju, nakon što je zabilježio još šest pobjeda nokautom, Mike Tyson se borio protiv bivšeg izazivača svjetskog naslova Marvisa Fraziera u Glens Fallsu u New Yorku u još jednom prijenosu ABC Sportsa. Tyson je lako pobijedio, na Fraziera je krenuo odmah na početnom zvonu i udarajući ga aperkatom koji je Fraziera onesvijestio trideset sekundi u borbi.
22. studenog 1986. Mike Tyson je dobio prvu borbu za naslov protiv Trevora Berbicka za prvenstvo Svjetske boksačke komisije (WBC) u teškoj kategoriji. Tyson je u drugom krugu osvojio naslov sa TKO u dobi od 20 godina i 4 mjeseca te postao najmlađi prvak u teškoj kategoriji u povijesti. Tysonova dominantna izvedba donijela je mnoga priznanja. Donald Saunders napisao je: “Plemenito i muževno umijeće boksa barem može prestati brinuti o svojoj neposrednoj budućnosti, sada kada je otkriven prvak u teškoj kategoriji sposoban da stane uz Dempseyja, Tunneya, Louisa, Marciana i Alija.
Očekivanja od Mike Tysona bila su izuzetno velika, a on je bio favorit za pobjedu u seriji ujedinjenja u teškoj kategoriji, turniru dizajniranom za uspostavljanje neprikosnovenog prvaka u teškoj kategoriji. Tyson je obranio naslov protiv Jamesa Smitha 7. ožujka 1987. u Las Vegasu u državi Nevada. Pobijedio je jednoglasnom odlukom i dodao je Smithov naslov Svjetske boksačke asocijacije (WBA) svom postojećem pojasu. 1. kolovoza uzeo je naslov Međunarodne boksačke federacije (IBF) od Tonyja Tuckera u dvanaest rundi jednoglasnom odlukom 119–111, 118–113 i 116–112. Postao je prvi teškaš koji je istodobno posjedovao sva tri glavna pojasa – WBA, WBC i IBF. Još jedna borba u listopadu te godine završila je pobjedom Mike Tysona nad osvajačem zlatne olimpijske medalje superteške kategorije 1984. godine Tyrell Biggsom sa tehničkim nokautom u sedmoj rundi.
Za to je vrijeme Tyson je zapeo za oko tvrtki za video igre Nintendo. Nakon što je svjedočio jednoj od Tysonovih borbi, predsjednik Nintendoa iz Amerike Minoru Arakawa bio je impresioniran borčevom “moći i vještinom”, što ga je nagnalo da predloži da Tyson bude uključen u nadolazeću arkadnu igru Punch Out-a za Nintendo Entertainment System. 1987. Nintendo je objavio izdanje Mikea Tyson Punch-Out-a !!, koji je bio odlično prihvaćen i prodan u više od milijun primjeraka.
Tyson je imao tri borbe 1988. godine. Suočio se s Larryjem Holmesom 22. siječnja 1988. i u četvrtoj rundi pobijedio legendarnog bivšeg prvaka nokautom. Ovo je bio jedini nokaut poraz koji je Holmes pretrpio u 75 profesionalnih dvoboja. Mike Tyson se ovom borbom i osvetio za poraz Muhamad Alija kojeg je dotični preživio od Larry Holmesa. U ožujku se Tyson tada borio s protivnikom Tonyjem Tubbsom u Tokiju u Japanu, uklapajući se u laganu pobjedu u drugoj rundi tehničkom nokautom.
27. lipnja 1988. godine Mike Tyson se suočio s Michaelom Spinksom. Spinks je Larryju Holmesu u 15. rundi odlukom sudaca 1985. godine uzeo pojas i naslov prvaka teške kategorije. Borba je završila nakon 91 sekunde kada je Tyson u prvoj rundi nokautirao Spinksa; mnogi smatraju da je ovo vrhunac Tysonove slave i boksačke spretnosti.
U tom su se razdoblju počeli pojavljivati i Tysonovi problemi izvan ringa. Njegov brak s Robin Givens krenuo je prema razvodu, a za njegov budući ugovor borili su se Don King i Bill Cayton. Krajem 1988. Tyson se rastao od menadžera Billa Caytona i otpustio dugogodišnjeg trenera Kevina Rooneyja, čovjeka koji je zaslužan za brušenje Tysonovog zanata nakon smrti D’Amato-a. Nakon Rooneyjeva odlaska, kritičari su tvrdili da je Tyson počeo pokazivati manje pokreta glave i udaranja kombinacijom.
1989. Tyson je usred osobnih previranja imao samo dvije borbe. U veljači se suočio s britanskim boksačem Frankom Brunom. Bruno je uspio omamiti Tysona na kraju prve runde ali ga je Tyson ipak u petoj rundi nokautirao. Mike Tyson je potom u prvoj rundi u srpnju nokautirao Carla Williamsa.
Do 1990. činilo se da je Tyson izgubio smjer, a njegov je osobni život bio u rasulu. U borbi 11. veljače 1990. izgubio je svoj naslov od Bustera Douglasa u Tokiju. Tyson je bio veliki favorit ali nije uspio pobijediti. Tyson je uhvatio Douglasa aperkatom u osmoj rundi i srušio ga na pod, ali Douglas se oporavio dovoljno da Tysonu zada teške batine u naredne dvije runde. Nakon borbe, Tysonov tim žalio se da je brojanje bilo sporo i da je Douglasu trebalo više od deset sekundi da se stane na noge. Samo 35 sekundi nakon desete runde, Douglas je ispalio brutalni aperkat, praćen kombinacijom od četiri udarca koja su Tysona bacili na pod prvi put u karijeri.
Nakon poraza, Tyson je u prvim borbama nokautirao Henryja Tillmana i Alexa Stewarta u prvoj rundi u sljedeće dvije borbe. Tysonova pobjeda nad Tillmanom, olimpijskim osvajačem zlatne medalje 1984. godine, omogućila je Tysonu da se osveti za svoje amaterske gubitke u Tillmanovim rukama. Ovi dvoboji postavili su eliminacijsku utakmicu za još jedan hitac na neprikosnovenom svjetskom prvenstvu u teškoj kategoriji, koji je Evander Holyfield preuzeo od Douglasa u svojoj prvoj obrani naslova.
Tysonov sljedeći meč bio je sa Donovanom “Razor” Ruddockom 18. ožujka 1991. u Las Vegasu. Na Ruddocka su gledali kao na najopasnijeg teškaša i smatrali su ga jednim od najtežih udaraca teške kategorije. Tyson i Ruddock išli su naprijed-nazad veći dio borbe, sve dok sudac Richard Steele kontroverzno nije zaustavio borbu tijekom sedme runde u korist Tysona. Ova je odluka razbjesnila je prisutne navijače što je izazvalo tučnjavu u publici.
Tyson i Ruddock ponovno su se sastali 28. lipnja te godine, pri čemu je Tyson dva puta srušio Ruddocka i pobijedio u dvanaest rundi jednoglasnom odlukom 113–109, 114–108 i 114–108. Borba između Tysona i Holyfielda za naslov bila je zakazana za 8. studenoga 1991. u Caesars Palace u Las Vegasu, ali Tyson se povukao nakon što je zadobio ozljedu rebrne hrskavice tijekom treninga.
Tyson je uhićen u srpnju 1991. zbog silovanja 18-godišnje Desiree Washington, Miss Black Rhode Island, u hotelskoj sobi u Indianapolisu. Tada 25 godišnji Mike Tyson osuđen je na 6 godina zatvora. Pola kazne proveo je u zatvoru da bi u ožujku 1995. godine bio pušten na uvjetni otpust.
Mike Tyson se sa velikim stilom vratio u ring i naizao dvije pobjede protiv Petera McNeeleya i Bustera Mathisa Juniora. Iako su ljudi njurgali da su to bili previše slabi borci sa Mike Tysona, borba Tyson protiv McNeeleya srušila je sve rekorde u gledanosti i zaradi.
Mike Tyson je povratio jedan pojas lako osvojivši WBC naslov protiv Franka Brune u ožujku 1996. Bila je to druga borba između njih dvojice, a Tyson je nokautirao Bruna u trećoj rundi.
1996. godine Lennox Lewis odbio je 13,5 milijuna dolara za borbu protiv Tysona. Ovo bi bila Lewisova najviša zarada od borbe do sada. Lewis je tada prihvatio 4 milijuna dolara od Don Kinga da se povuče i dopusti Tysonu da se bori protiv Brucea Seldona za očekivanih 30 milijuna dolara, s namjerom da ako Tyson porazi Seldona, sljedeći put se bori protiv Lewisa. Tyson je WBA pojas dodao pobijedivši prvaka Seldona u prvoj rundi u rujnu te godine. Seldona su žestoko kritizirali i izrugivali mu se u popularnom tisku jer se naizgled srušio na bezazlene udarce Tysona.
9. studenoga 1996. u Las Vegasu, Nevada, Tyson se suočio s Holyfieldom u borbi za naslov. Iznenađujućim razvojem događaja, Holyfield, kojem brojni komentatori nisu dali gotovo nikakvu priliku za pobjedu, pobijedio je Tysona sa TKO-a kad je sudac Mitch Halpern zaustavio borbu u jedanaestoj rundi. Evander Holyfield je postao drugi boksač koji je tri puta osvojio pojas prvaka u teškoj kategoriji. Pobjedu Holyfielda narušili su navodi iz Tysonovog tabora o čestim udarcima glavom tijekom borbe. Iako je sudac presudio da su udarci glavom slučajni, oni će postati točka spora u sljedećem revanšu.
Tyson i Holyfield ponovno su se našli u ringu 28. lipnja 1997. godine i uskoro je borba postala jedan od najkontroverznijih događaja u modernom sportu. Borba je zaustavljena na kraju treće runde, a Tyson je diskvalificiran zbog ugriza Holyfielda za oba uha. Prvi put kad ga je Tyson ugrizao, meč je privremeno prekinut. Sudac Mills Lane oduzeo je dva boda Tysonu i borba je nastavljena. Međutim, nakon nastavka meča, Tyson ga je ponovno ugrizao, što je rezultiralo njegovom diskvalifikacijom, a Holyfield je dobio meč. Prvi ugriz bio je dovoljno jak da ukloni komad desnog uha Holyfielda, koji je pronađen na podu ringa nakon borbe. Tyson je kasnije izjavio da su njegovi postupci odmazda za Holyfielda koji ga je više puta udario glavom bez kazne. U pobuni koja je uslijedila nakon završetka borbe i objave odluke, u areni se dogodio nered i nekoliko ljudi je ozlijeđeno. Druga borba Tyson Holyfield postala je prva borba za naslov prvaka u teškoj kategoriji u više od 50 godina koja je završila diskvalifikacijom.
U siječnju 1999. Mike Tyson se vratio u ring protiv Južnoafrikanca Francoisa Bothe. Ovaj meč je također završio kontroverzno. Dok je Botha isprva kontrolirao borbu, Tyson mu je navodno pokušao slomiti ruke u klinču- Botha je vodio sa bodovima i bio je dovoljno samouvjeren da se ruga Tysonu dok se borba nastavljala. Bez obzira na to, Tyson je u petoj rundi opalio desni direkt koji je nokautirao Botha.
Kako je Mike Tyson i izvan ringa divljak, još jednom pojavili pravni problemi. 5. veljače 1999. Tyson je osuđen na godinu dana zatvora, novčanu kaznu od 5.000 američkih dolara i dvije godine uvjetne kazne uz 200 sati društveno korisnog rada zbog napada na dva vozača nakon prometne nesreće 31. kolovoza 1998. Odslužio je devet mjeseci te kazne. Nakon puštanja, borio se protiv Orlina Norrisa 23. listopada 1999. Tyson je srušio Norrisa lijevom rukom nakon što je zvono zazvonilo da završi prvu rundu. Norris je ozlijedio koljeno kad je pao i rekao da nije u mogućnosti nastaviti. Slijedom toga, borba je dosuđena bez natjecanja.
Tyson je 2000. imao tri borbe. Prva borba u siječnju održana je na MEN Areni u Manchesteru u Engleskoj protiv Julija Francisa. Nakon kontroverze oko toga smije li Tyson ući u zemlju, trebalo mu je četiri minute da nokautira Francisa, okončavši borbu u drugoj rundi.
Također se borio protiv Lou Savaresea u lipnju 2000. u Glasgowu, pobijedivši u prvoj rundi u borbi koja je trajala samo 38 sekundi. Tyson je nastavio udarati šakama nakon što je sudac zaustavio borbu, srušivši suca na pod dok je pokušavao odvojiti boksače. U listopadu se Tyson borio sa sličnim kontroverznim Andrewom Golotom, pobijedivši u trećoj rundi nakon što Gołota nije mogao nastaviti zbog slomljene jagodične kosti, potresa mozga i ozljede vrata. Rezultat je kasnije promijenjen u nikakvo nadmetanje nakon što se Tyson odbio testirati na droge prije borbe, a zatim je bio pozitivan na marihuanu u testu urina nakon borbe. Mike Tyson se 2001. godine borio samo jednom, pobijedivši Briana Nielsena u Kopenhagenu sa TKO-a u sedmoj rundi.
Mike Tyson je još jednom imao priliku boriti se za naslov prvaka u teškoj kategoriji 2002. godine. Lennox Lewis je u to vrijeme držao naslove WBC, IBF, IBO i Lineal. Kao perspektivni borci, Tyson i Lewis sparingirali su u trening kampu na sastanku koji je Cus D’Amato organizirao 1984. godine. Tyson se pokušao boriti s Lewisom u Nevadi ali Boksačka komisija Nevade odbila mu je dozvolu za boks jer se u to vrijeme suočio s mogućim optužbama za seksualno zlostavljanje.
Dvije godine prije borbe, Tyson je Lewisu dao nekoliko podosta bolesnih izjava poput “Želim tvoje srce, želim pojesti tvoju djecu.” 22. siječnja 2002., dvojica boksača i njihove pratnje sudjelovali su u tučnjavi na konferenciji za tisak u New Yorku kako bi objavili planirani događaj.] Nekoliko tjedana kasnije, Državno atletsko povjerenstvo Nevade odbilo je Tysonu dati dozvolu za borbu, a promotori su morali napraviti alternativne dogovore. Nakon što je više država zabranilo davanje dozvole Mike Tysonu, tučnjava se na kraju dogodila 8. lipnja u Pyramid Areni u Memphisu u državi Tennessee. Lenox Lewis je dominirao borbom i nokautirao Mike Tysona desnom rukom u osmoj rundi. Tyson je bio nakon borbe vrlo častan i pohvalio je Lenoxa Lewisa na njegovoj pobjedi. Ta je borba u to vrijeme bila događaj s najvećom zaradom u povijesti plaćanja po pregledu, generirajući 106,9 milijuna dolara od 1,95 milijuna kupljenih u SAD-u.
U drugoj borbi u Memphisu 22. veljače 2003. godine Mike Tyson je pobijedio rubnog Clifforda Etiennea u 49. sekundi u prvoj rundi. To se na kraju pokazalo kao zadnja Tysonova profesionalna pobjeda u ringu.
U kolovozu 2003. godine nakon više godina u financijskim problemima, Mike Tyson je konačno podnio zahtjev za bankrot.
30. srpnja 2004. Tyson je imao meč protiv britanskog boksača Dannyja Williamsa u još jednoj povratničkoj borbi, i ovaj put, postavljenoj u Louisvilleu, Kentucky. Tyson je dominirao u uvodne dvije runde. Treća runda bila je izjednačena, Williams je dobio nekoliko čistih udaraca i također zadao nekoliko ilegalnih, zbog čega je kažnjen. U četvrtoj rundi Tyson je neočekivano nokautiran. Nakon borbe otkriveno je da se Tyson pokušavao boriti na jednoj nozi, rastrgavši ligament drugog koljena u prvoj rundi. Ovo je bio peti poraz Tysona u karijeri. Operirao je ligament četiri dana nakon borbe. Njegov menadžer, Shelly Finkel, tvrdio je da Tyson nije uspio zadati značajne udarce desnom rukom jer je imao ozljedu koljena.
11. lipnja 2005. godine Mike Tyson je zapanjio boksački svijet odustavši prije početka sedme runde u bliskoj borbi protiv Kevina McBridea. U dokumentarnom filmu 2008. Tyson je izjavio je da se borio protiv McBridea samo zbog zarade, da nije očekivao pobjedu, da je bio u lošoj fizičkoj kondiciji i da mu je bilo dosta ozbiljnog boksa. Nakon što je izgubio tri od posljednje četiri borbe, Tyson je rekao da će napustiti boks jer je osjećao da je izgubio strast prema sportu.
Nakon što se povukao iz svijeta boksa, Tyson je počeo provoditi veći dio svog vremena čuvajući svojih 350 golubova u Paradise Valleyu, luksuznoj enklavi u blizini Phoenixa u Arizoni.
29. prosinca 2006. Tyson je uhićen u Scottsdaleu u Arizoni, zbog sumnje da je posjedovao i konzumirao droge. Zamalo se zabio u policijski terenac nedugo nakon što je napustio noćni klub. Prema policijskoj izjavi o vjerojatnom uzroku, podnesenoj na Višem sudu okruga Maricopa, Tyson je priznao da se drogirao i izjavio da je ovisnik i ima problem. Tyson se 22. siječnja 2007. izjasnio da nije kriv na Višem sudu okruga Maricopa za kazneno djelo posjedovanja droge i posjedovanja pribora i dvije prekršajne kazne za vožnju pod utjecajem droge. 8. veljače prijavio se na stacionarni program liječenja zbog „različitih ovisnosti“ dok je čekao suđenje zbog optužbi za drogu.
24. rujna 2007. Tyson se izjasnio krivim za posjedovanje kokaina i vožnju pod utjecajem kokaina. Osuđen je za ove optužbe u studenom 2007. i osuđen na 24 sata zatvora. Nakon puštanja, naređeno mu je da odsluži tri godine uvjetno i podvrgne se 360 sati društveno korisnog rada. Tužitelji su zatražili jednogodišnju zatvorsku kaznu, ali sudac je pohvalio Tysona što je potražio pomoć u vezi s problemima s drogom.
Mike Tyson živi u Seven Hillsu u Nevadi. Tri puta se ženio i ima sedmero djece, jedno preminulo, s tri žene. Uz svoju biološku djecu, Tyson uključuje i najstariju kćer svoje druge supruge kao jednu od svojih.
Što se tiče prihoda i uživanja, Mike Tyson je na 40 hektara otvorio Tyson Ranch. Na njemu je fino zasadio devet sorti marihuane koju legalno prodaje i naravno puši. Čak se pohvalio da nonšalantno popuši oko 40.000$ marihuane mjesečno a zarada se kreće oko 500.000$ mjesečno.
Mike Tyson planira s vremenom i Tyson Ranch pretvoriti u nekakav turistički resort na temu marihuane. Luksuzni hotel, kamp, amfiteatar i sve to u velikom dimu od marihuane. Siguran sam da nema šanse da pogriješi ako nešto takvo na kraju i odradi.
