Andro Knego umirovljeni je hrvatski košarkaš koji je sa reprezentacijom tadašnje Jugoslavije osvojio čak šest medalja.
Rođen u Dubrovniku 21. listopada 1956. godine, Andro Knego je vjerovatno i danas najtrofejniji i najbolji dubrovački košarkaš ikada.
Nažalost tokom domovinskog rata agresori su mu opljačkali kuću u Konavlama i ukrali sve osvojene trofeje.
Žalosna priča ali ipak uspjeh i uspomene mu nikada nitko neće moći ukrasti.
Kako to većinom bude, Andro Knego je svoje košarkaške početke započeo 70.-ih godina prošlog stoljeća u košarkaškom klubu Dubrovnik.
Tadašnji trener jugoslavenske reprezentacije hrvatskog porijekla Mirko Novosel, nakon što je izborio odlazak na Olimpijske igre u Montrealu 1976. godine, pozvao je Andra Knegu da se priključi reprezentaciji.
Mladi Andro Knego iskoristio je taj poziv i priliku što se na kraju ispostavila prekretnica u njegovoj karijeri.
Olimpijske igre u Montralu 1976. godine posebne su po tome što su po prvi puta na Olimpijskim igrama nastupile i ženske košarkašice.
U tadašnjoj košarkaškoj reprezentaciji Jugoslavije osim Andra Knega i izbornika Mirka Novosela, nastupili su još košarkaši hrvatskog porijekla Vinko Jelovac, Željko Jerkov, Krešimir Ćosić i Damir Šolman.
Košarkaška reprezentacija bez poraza stigla je preko tadašnjeg SSSR-a do finala gdje su ih porazili Amerikanci.
Amerika je tada osvojila zlatnu medalju, Jugoslavija srebrnu medalju i SSSR brončanu medalju.
Sa samo 20 godina Andro Knego osvojio je svoju prvu srebrnu olimpijsku medalju.
Nakon odličnog nastupa na olimpijskim igrama, Andro Knego primio je novu priliku a to je potpisivanje novog ugovora sa košarkaškim klubom Cibona iz Zagreba.
Tako je Andro Knego 1977. godine doselio u Zagreb i potpisao za Cibonu za koju je na kraju igrao čak pola od svoje dvadesetogodišnje igračke karijere.
Iduće godine košarkaška reprezentacija Jugoslavije nastupila je na Svjetskom prvenstvu u Filipinima 1978. godine.
Reprezentaciju je i dalje vodio izbornik Mirko Novosel a svoju pozivnicu je opet dobio i Andro Knego.
Osim Andra Knega od hrvatskih košarkaša nastupili su još Krešimir Ćosić, Željko Jerkov, Duje Krstulović i Branko Skroče.
Košarkaška reprezentacija Jugoslavije do finala stigla je bez poraza.
U finalu su se susreli sa reprezentacijom SSSR-a i to je bila najnapetija utakmica cijelog svjetskog prvenstva.
Poluvrijeme utakmice završilo je rezultatom 41:41 a sama utakmica opet neriješenim rezultatom 73:73.
Utakmica se nastavila produžetkom i završila pobjedom reprezentacije Jugoslavije rezultatom 82:81.
Svojoj srebrnoj olimpijskoj medalji Andro Knego je sada dodao i zlatnu medalju sa svjetskog prvenstva.
Nakon olimpijskog zlata novi uspjeh Andro Knego imao je u Ciboni sa kojom je u sezoni 1979./1980. osvojio Kup Jugoslavije.
Četiri godine nakon osvajanja srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Montrealu održane su nove Olimpijske igre u Moskvi.
Te Olimpijske igre su također bile “posebne” jer su čak 64 zemlje otkazale dolazak na olimpijske igre među kojima vodeća Amerika.
Povod bojkotiranja olimpijskih igara bio je rat SSSR-a sa Afganistanom.
Pustimo politiku i vratimo se na košarku i nastup Jugoslavenske reprezentacije na Olimpijskim igrama u Moskvi.
Reprezentacija Jugoslavije nanizala je osam pobjeda u isto toliko utakmica i stigla do osvajanja olimpijskog zlata.
U sezoni 1979/1980 Andro Knego u dresu Cibone stigli su do finala Kupa Radivoja Koraća gdje su izgubili od talijanskog kluba Arrigoni.
Od svibnja do lipnja 1981. u tadašnjoj Čehoslovačkoj održala se Europsko prvenstvo na kojem je reprezentacija Jugoslavije osvojila 2. mjesto.
Košarkaška reprezentacija Jugoslavije izgubila je u finalu od reprezentacije SSSR-a.
Uz Andra Knega od hrvatskih košarkaša nastupili su još Krešimir Ćosić, Branko Skroče, Željko Poljak i Petar Popović.
U sezoni 1981/1982 Andro Knego u dresu KK Cibone osvojio je Kup pobjednika kupova današnji Eurokup.
Pobjednički niz se nastavio tokom cijele godine pa je Cibona postala i prvak Jugoslavije i osvojila kup.
U kolovozu 1982. godine u Kolumbiji se održalo Svjetsko košarkaško prvenstvo na kojem je reprezentacija Jugoslavije osvojila 3. mjesto i brončanu medalju.
Ovo je za Andra Knega bila peta medalja ali ne i posljednja.
Posljednju i šestu medalju Andro Knego osvojio je na olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine.
Andro Knego i jugoslavenska reprezentacija osvojili su treće mjesto i brončanu medalju.
Iako posljednja medalja u dresu reprezentacije, Andro Knego je sa Cibonom u sezoni 1984/1985 osvojio Kup Europskih prvaka.
U finalu su pobjedili Real Madrid što je rezultiralo prekidom ugovora za Cibonu i jednogodišnjim ugovorom za KK Caja Madrid.
Istekom jednogodišnjeg ugovora sa španjolcima, Andro Knego se vraća u Hrvatsku i ponovo potpisuje ugovor sa Cibonom.
Tokom sezone 1986/1987 Cibona je osvojila Kup pobjednika kupova pobjedivši u finalu talijanski klub Scavolini.
To je bio prvi nastup Cibone na kupu i osvojili su ga.
Završetkom jednogodišnjeg ugovora sa Cibonom, Andro Knego potpisao je novi ugovor za talijanski klub Montecatini za kojeg je igrao do 1990. godine.
1990. godine ponovo se vraća u Zagreb i potpisuje novi ugovor za Cibonu.
Za Cibonu je igrao dvije sezone a 1992. postali su prvo pobjednici nove hrvatske nacionalne lige.
Sada već u 36. godini života, Andro Knego odlučio je otići u mirovinu.
U 40. godini života Andro Knego se odlučio vratiti na parket i potpisuje ugovor za austrijski WBC Wels.
Istekom sezone ipak se odlučio umiroviti i ovaj put je to bilo za stalno.
Početkom 2010. godine kada je Cibona grcala u dugovima, Andro Knego preuzeo je vodstvo Cibone. Ipak ta “ljubav” je kratko trajala, do studenog iste godine.
Andro Knego jednom je prilikom izjavio da je Cibonu u tom teškom trenutku preuzeo iz poštovanja premu klubu koji mu je toliko toga pružio u prošlosti.