Antun Stipančić zvani Tova rođen je 18.05.1949. godine u Dugoj Resi i jedan je od najboljih hrvatskih stolnotenisača u povijesti ovog sporta.
Bio je višestruki državni prvak bivše Jugoslavije a u paru sa Dragutinom Šurbekom i višestruki europski prvak, prvak svijeta 1979. godine i doprvak svijeta 1975. godine u pojedinačnoj konkurenciji.
S pravom je Anton Stipančić dobio naziv zlatna ljevica hrvatskog sporta.
POČETAK KARIJERE
Sreća u nesreći za Antona Stipančića krenula je od samog rođenja.
Antun se rodio kao najstariji sin trojice braće u siromašnoj obitelji gdje je majka bila domaćica a otac domar u nogometnom klubu pa je obitelj dobila mali i vlažan stan unutar nogometnog stadiona.
Unutar stadiona nalazila se i dvorana za stolni tenis STK Duga Resa u kojoj su krajem 1950-ih nekolicina zaljubljenika u sport među kojima Josip Trupković, Dragutin Vrana i Josip Stojković zarazili male dugorešane stolnim tenisom.
Već nakon kratkog vremena Antun Stipančić pokazao je velik talent za stolni tenis i mnogi su dolazili u dvoranu gledati malog stolnotenisača kojeg su vrlo brzo prozvali čudom od djeteta.
Sa samo 12 godina 1961. godine Antun Stipančić postao je pionirski prvak na prvenstvu podsaveza Karlovca a par mjeseci kasnije bio je najbolji na turniru na Ribnjaku u Zagrebu.
Sa svojih 16 godina Anton Stipančić pokazao je ogroman talent i nije dugo trebalo da dobije poziv u reprezentaciju tadašnje Jugoslavije.
1966. Antun Stipančić pristupio je reprezentaciji i sudjelovao na europskom prvenstvu u Londonu i osvojio broncu momčadski.
Iste godine na omladinskom prvenstvu u Mađarskoj osvojio je u mješanom paru zlato sa Mirjanom Resler i srebro u paru sa Zlatkom Čordašem.
1968. godine u lyonu održano je europsko prvenstvo gdje se Antun Stipančić okitio sa čak dvije medalje.
Prvu brončanu medalju osvojio je momčadski sa Šurbekom a drugu zlatnu medalju u paru sa Edvardom Veckom, iznenadni par na prvenstvu koji nikada zajedno nije ni trenirao.
Sljedeće 1969. godine u Munchenu je održano svjetsko prvenstvo na kojem Anton Stipančić momčadski sa Dragutinom Šurbekom i Zlatkom Čordašem osvaja svoju prvu brončanu medalju sa svjetskih prvenstva.
Odličan nastup Antuna Stipančića nastavio se i sljedeće godine na Europskom prvenstvu koje se održalo u Moskvi.
Momčadski Antun Stipančić, Dragutin Šurbek i Zlatko Čordaš osvojili su visoko drugo mjesto i srebrnu medalju a par Stipančić/Šurbek osvojili su visoko prvo mjesto i postali Europski prvaci što je Antunu Stipančiću bilo već drugi put na 1968. godine u Lyonu u paru sa Čordašem.
PROFESIONALNA KARIJERA
Tokom ljeta 1970. godine Antun Stipančić seli u Zagreb i prelazi iz svog matičnog kluba Pamučna industrija u GSTK Vjesnik.
Antun je tada izjavio da se preselio u drugi klub jer u svom nije imao adekvatnog sparing partnera dok su za GSTK Vjesnik tada već igrali njemu itekako poznati i kvalitetni igrači Dragutin Šurbek i Zlatko Čordaš.
Zlatni trojac 1971. godine nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Nagoyi gdje su momčadski Stipančić/Šurbek/Čordaš osvojili visoko treće mjesto i osvojili brončanu medalju.
Antun Stipančić na svjetskom prvenstvu u Nagoyi nastupio je i u mješovitim parovima te sa Marijom Alexandru osvojio visoko drugo mjesto i srebrnu medalju.
Iduće godine u Zagrebu je održan turnir top 12 na kojem je Antun Stipančić briljirao i osvojio visoko prvo mjesto.
Iste 1972. godine održano je i Europsko prvenstvo na kojem Antun Stipančić momčadski sa Dragutinom Šurbekom i Zlatkom Čordašem osvaja visoko drugo mjesto i srebrnu medalju.
Na istom prvenstvu Anton Stipančić osvojio je pojedinačno i treće mjesto te brončanu medalju.
U Zagrebu 1972. godine održano je i Europsko prvenstvo top 12 na kojem Antun Stipančić osvaja prvo mjesto.
U sezoni 1972/1973 GSTK Vjesnik po prvi put u povijesti osvaja Kup Europskih prvaka.
Iduće godine u Sarajevu je održano Svjetsko prvenstvo na kojem je Antun Stipančić opet briljirao i osvojio pojedinačno visoko treće mjesto i brončanu medalju.
U Sarajevu je Antun osvojio još jednu brončanu medalju ovaj put u paru sa Dragutinom Šurbekom.
Na Euopskom prvenstvu top 12 održanom u Boblingenu Anton osvaja treće mjesto.
Za kraj, sezonu 1973/1974 GSTK Vjesnik završava ponovnim osvajanjem Kupa Europskih prvaka, drugu sezonu za redom.
1974. godine održano je Europsko prvenstvo u Novom Sadu gdje je Antun Stipančić osvojio čak dvije medalje.
Prvu brončanu medalju osvojio je u momčadski sa Šurbekom i Čordašem a drugu brončanu medalju u paru sa Šurbekom.
Iduće 1975. godine Antun Stipančić nastupio je na Svjetskom prvenstvu u Kalkuti gdje se okitio sa čak tri medalje.
Prvu srebrnu medalju osvojio je momčadski sa Dragutinom Šurbekom i Zlatkom Čordašem, drugu također srebrnu medalju osvojio je pojedinačno i treću također srebrnu medalju osvojio je u paru sa Dragutinom Šurbekom.
Godinu završavaju trećim za redom osvajanjem Kupa Europskih prvaka sa GSTK Vjesnikom.
Također Anton Stipančić nastupa i na Europskom prvenstvu top 12 u Beču gdje osvaja visoko drugo mjesto.
1976. godine Antun Stipančić nastupa na Europskom prvenstvu u Pragu i momčadski sa Šurbekom i Jurčićem osvaja visoko prvo mjesto i zlatnu medalju.
Drugu medalju i to brončanu osvaja u parovima sa Dragutinom Šurbekom a čak treću medalju i to ni više ni manje nego zlatnu medalju osvaja u mješovitim parovima sa jugoslavenkom mađarskog porijekla Eržebet Palatinuš.
Iduće godine u Birminghamu na Svjetskom prvenstvu u paru sa Dragutinom Šurbekom, Anton Stipančić osvaja treće mjesto i brončanu medalju.
1978. godine Anton Stipančić nastupio je na Europskom prvenstvu u Duisburgu i osvojio treće mjesto i brončanu medalju pojedinačno.
Iduće godine na tapetu je Svjetsko prvenstvo koje se održalo u Pyongyangu i napokon stiže prva zlatna medalja u paru sa Dragutinom Šurbekom.
Nakon dvije bronce i srebra u parovima sa svjetskih prvenstva, napokon su Anton Stipančić i Dragutin Šurbek postali prvaci svijeta.
1980. godine održano je u Bernu europsko prvenstvo na kojem Anton Stipančić u paru sa Dragutinom Šurbekom osvaja drugo mjesto i srebrnu medalju a u mješovitim parovima sa Eržebet Palatinuš osvaja treće mjesto i brončanu medalju.
Nastup na Svjetskom prvenstvu u Novom Sadu 1981. godine donosi Antunu posljednju osvojenu medalju, brončanu medalju u paru sa Dragutinom Šurbekom.
U cijeloj svojoj karijeri Antun Stipančić osvojio je ukupno 27 medalja, 11 medalja na svjetskim prvenstvima i 16 medalja na europskim prvenstvima.
Uz to treba dodati da je čak 48 puta bio pobjednik na međunarodnim turnirima u raznim kategorijarama.
Anton Stipančić je puno desetljeće žario i palio u svijetu stolnog tenisa, rušio svjetske prvake i s pravom je zaslužio da postane hrvatska legenda stolnog tenisa.
Nažalost u samo 42. godini života, Antun Stipančić iznenada je preminuo u Zagrebu.