Diego Armando Maradona

Ne postoji velik broj onih koji su najbolji u nekom sportu a još manje onih najboljih koji su kontroverzni kao umirovljeni nogometaš Maradona.

Diego Armando Maradona rođen je u Argentini 30.10.1960. godine i nakon slavne nogometne karijere zadnjih godina obavlja funkcije trenera. Od 2019. godine trener je argentinskom nogometnom klubu Gimnasia de La Plata.

Iako je Maradona bio visok samo 1.65m to mu je omogućilo nisko težište omogućujući mu manevriranje bolje od većine ostalih nogometaša pa je tako često driblingom prolazio pored više protivničkih igrača.

Diego Armando Maradona je tolika nogometna legenda da ga je FIFA proglasila najboljim nogometašem 20. stoljeća uz poznatu brazilsku nogometnu legendu Pelé-a.

Maradona se nogometom počeo baviti od malih nogu pa ga je s osam godina primijetio izviđač za talente dok je igrao u svom susjedskom klubu Estrella Roja. Postao je glavni igrač Los Cebollitasa, juniorske momčadi Argentino Juniorsa iz Buenos Airesa. Kao dvanaestogodišnji dječak s loptom je zabavljao gledatelje pokazujući svoje čarobnjaštvo s loptom tijekom poluvremena u prekidima prvoligaških utakmica.



20. listopada 1976. godine, Maradona je debitirao u profesionalnoj konkurenciji za Argentinos Juniors, 10 dana prije svog 16. rođendana. Maradona je postigao svoj prvi pogodak u Primeri u diviziji protiv ekipe Marplatense team San Lorenzo 14. studenog 1976., dva tjedna nakon što je napunio 16 godina.

Diego Armando Maradona je proveo pet godina u nogometnom klubu Argentinos Juniors, od 1976. do 1981., postigavši 115 golova u 167 nastupa prije svog transfera u Boca Juniors vrijednog čak 4 milijuna američkih dolara.

U Boca Juniorsu se Maradona zadržao oko godinu dana, postizao dobre rezultate i sa klubom osvojio ligu.

Nakon Svjetskog prvenstva 1982. godine, u lipnju je Maradona je prebačen u španjolsku Barcelonu za tadašnju svjetsku rekordnu naknadu od 5 milijuna funti (7,6 milijuna dolara).

1983. godine, pod trenerom César Luisom Menottijem, Barcelona i Maradona osvojili su Copa del Rey (španjolsko godišnje natjecanje u nacionalnom kupu) pobijedivši Real Madrid i španjolski Superkup pobijedivši Athletic Bilbao.

Kraj nogometne sezone 1983.-1984. uključivao je nasilnu i kaotičnu borbu u koju je Maradona izravno bio uključen na finalu Kupa kralja 1984. na Santiago Bernabéu u Madridu protiv Athletic Bilbaa. Nakon što ga je nogometaš Goikoetxea opet faulirao i ranio nogu, navijači Bilbaa su ga tijekom cijelog meča izrugivali ksenofobičnim, rasističkim uvredama povezanim s indijanskim porijeklom njegova oca i provokacijama Miguel Sole cijelo vrijeme dok je Barcelona gubila 1-0, Maradona je puknuo!!!

Agresivno je ustao, stao nekoliko centimetara od Solina lica i njih su dvoje razmijenili neke pogrdne riječi. Ovo je pokrenulo lančanu reakciju emocionalnih reakcija oba tima. Koristeći psovke, Sola je oponašao gestu gomile prema Maradoni koristeći ksenofobne izraze. Kada je Diego Armando Maradona to vidio puknuo je skroz na skroz i Solu udario glavom, laktom udario drugog igrača Bilbaaa u lice i koljenom šutnuo trećeg igrača u glavu na način da ga je nokautirao. Momčad iz Bilbaa okružila je Maradonu kako bi izvela odmazdu s Goikoetxeom koji se spojio visokim udarcem u prsa, prije nego što se ostatak momčadi Barcelone pridružio da pomogne Maradoni. Od ovog trenutka igrači Barcelone i Bilbaa tukli su se na terenu s Maradonom u središtu radnje, šutirali se i udarali međusobno.



Masovna tučnjava odigrana je pred španjolskim kraljem Juanom Carlosom i publikom od 100 000 navijača na stadionu, a više od polovice Španjolske gledalo je utakmicu na televiziji. Nakon što su navijači počeli bacati čvrste predmete na teren na igrače, trenere, pa čak i fotografe, šezdeset ljudi je ozlijeđeno, a incident je učinkovito zapečatio Maradonin transfer iz kluba u njegovoj posljednjoj utakmici u dresu Barcelone.

Jedan izvršni direktor Barcelone izjavio je: Kada sam vidio te scene Maradonine borbe i kaosa koji je uslijedio, shvatio sam da ne možemo dalje s njim. Maradona je često ulazio u sporove s rukovoditeljima FC Barcelone, posebno s predsjednikom kluba Josepom Lluísom Núñezom, što je kulminiralo zahtjevom za premještajem s Noua Campa 1984. godine.

Tijekom svoje dvije sezone u Barceloni koje su bile pogođene mnogim ozljedama, Maradona je postigao 38 golova u 58 utakmica.

Maradona je prešao u Napoli u talijansku serie A za još jednu svjetsku rekordnu naknadu, 6,9 milijuna funti ili ti ga 10,48 milijuna dolara.

Diego Armando Maradona je stigao u Napulj i predstavljen je svjetskim medijima kao novi igrač Napolija 5. srpnja 1984., gdje ga je dočekalo 75 000 navijača na njegovom predstavljanju na Stadionu San Paolo. Prije dolaska Maradone, talijanskim nogometom dominirale su momčadi sa sjevera i središta zemlje, poput AC Milana, Juventusa, Inter Milana i Rome, a nijedna momčad na jugu talijanskog poluotoka nikada nije osvojila naslov prvaka.

U Napoliju je Maradona dosegnuo vrhunac profesionalne karijere. Ubrzo je naslijedio kapetansku traku od Napolijevog branića Giuseppea Bruscolottija i brzo postao obožavana zvijezda među navijačima kluba. U Maradonino vrijeme podigao je momčad do najuspješnije ere u povijesti. Maradona je igrao za Napoli u razdoblju kada su napetosti sjevera i juga u Italiji bile na vrhuncu zbog raznih problema, posebno ekonomskih razlika između njih. Pod vodstvom Maradone, Napoli je osvojio prvo talijansko prvenstvo u Seriji A u razdoblju 1986–1987. godine. Tom prilikom u Napulju su održane mnoge proslave i festivali koji su trajali i više od tjedan dana. Mnogi murali su nacrtani sa portretom Diega Armanda Maradone a po njemu su i mnoga novorođena djeca dobila ime Maradona.

Napoli je osvojio svoj drugi naslov prvaka u ligi 1989.–1990. godine, a drugoplasirani u ligi su bili dva puta, sezona 1987.–1988. i 1988–1989. Ostale počasti tijekom Maradonine ere u Napoliju uključuju Coppa Italia 1987. (kao i drugoplasirani Coppa Italia 1989.), Kup UEFA 1989. i talijanski Superkup 1990.



Tijekom finala UEFA-inog kupa 1989. protiv Stuttgarta, Maradona je zabio iz jedanaesterca u domaćoj pobjedi 2-1 u prvoj utakmici, kasnije asistirao na pobjedničkom golu Carecsa, dok je u revanšu 17. svibnja sa rezultatom 3–3 neriješeno u gostima, glavom asistirao golu Cira Ferrare. K tome što je prvenstveno igrao u kreativnoj ulozi napadačkog veznog igrača, Maradona je bio najbolji strijelac Serie A u razdoblju od 1987. do 1988. godine, s 15 postignutih golova, i bio vodeći strijelac Napolija sa 115 golova sve do 2017. godine kada je njegov rekord srušio Marek Hamšík.

Dok je Maradona bio uspješan na terenu za vrijeme boravka u Italiji, povećavali su se njegovi osobni problemi. Njegova konzumacija kokaina se nastavila, a od svog je kluba primio novčanu kaznu u iznosu od 70 000 američkih dolara zbog propuštenih igara i treninga, navodno zbog “stresa”. U isto vrijeme se suočio sa skandalom u vezi s izvanbračnim sinom, a također je bio predmet nekih sumnji zbog navodnog prijateljstva s famijaškom Camorrom. Kasnije je u čast Maradone i njegovih postignuća tijekom karijere u Napoliju, Napolijev dres sa brojem 10 službeno umirovljen.

Nakon što je odslužio 15-mjesečnu zabranu jer je bio pozitivan na testu na drogu kokain, Maradona je 1992. sramotno napustio Napoli. Unatoč zanimanju Real Madrida i Marseillea, potpisao je za Sevillu, gdje je ostao godinu dana.

1993. godine igrao je za Newell’s Old Boys, a 1995. vratio se u Boca Juniors na dvogodišnju utakmicu.
Za vrijeme boravka u reprezentaciji Argentine, Diego Armando Maradona je u 91 nastup postigao 34 gola. Svoj prvi međunarodni nastup imao je u 16. godini, protiv Mađarske, 27. veljače 1977. Maradona nije bio pozvan u argentinsku momčad za Svjetsko prvenstvo 1978. godine na domaćem terenu, trener César Luis Menotti smatrao je da je premlad u dobi od 17 godina.
U dobi od 18 godina, Maradona je 1979. godine igrao na Svjetskom prvenstvu za mlade FIFA-e u Japanu i pojavio se kao zvijezda turnira, zablistavši u konačnoj pobjedi Argentine nad Sovjetskim Savezom 3: 1, postigavši ukupno šest golova u šest nastupa na turniru. 2. lipnja 1979., Maradona je postigao svoj prvi seniorski međunarodni pogodak u pobjedi 3-1 protiv Škotske u Hampden Parku. Nastavio je igrati za Argentinu u dva Kupa Amerike 1979. tijekom kolovoza 1979, porazom od Brazila 2: 1 i pobjedom nad Bolivijom 3: 0 u kojoj je postigao treći gol.
Prvi nastup na Svjetskom prvenstvu sa reprezentacijom Argentine Maradona je imao 1982. godine. Maradona je igrao u svih pet utakmica bez zamjene, dva puta zabivši Mađarsku ali su izgubili od Španjolske, Italije i Brazila.
Ipak na sljedećem svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. godine, Maradona vodi reprezentaciju Argentine od osvajanja titule Svjetskih prvaka. Tijekom cijelog turnira, Maradona je potvrđivao svoju dominaciju i bio najdinamičniji igrač turnira. Odigrao je svaku minutu svake utakmice Argentine, postigavši pet golova i dajući pet asistencija.

Njegov prvi gol na turniru bio je protiv Italije u drugoj utakmici skupine u Puebli. Argentina je eliminirala Urugvaj u prvoj rundi nokauta u Puebli, dogovarajući utakmicu protiv Engleske na stadionu Azteca, također u Mexico Cityju. Nakon što je postigao dva kontroverzna pogotka u pobjedi protiv Engleske od 2: 1 u četvrtfinalu, njegova je legendarnost zacementirana. Veličanstvo njegova drugog gola i ozloglašenost njegova prvog gola doveli su do toga da su francuske novine L’Equipe opisale Maradonu kao “poluanđela, polu vraga”. Ova je utakmica odigrana u pozadini Falklandskog rata između Argentine i Ujedinjenog Kraljevstva. Reprize su pokazale da je prvi pogodak postignut udaranjem lopte rukom. Maradona je stidljivo to opisao kao “malo uz pomoć glave a malo božja ruka”. Nakon te njegove izjave taj gol je za sva vremena dobio ime „Božja ruka“.



Drugi Maradonin pogodak, samo četiri minute nakon žestoko osporavanog pogotka rukom, FIFA je kasnije proglasila najvećim golom u povijesti Svjetskog prvenstva. Primio je loptu u svojoj polovici, okrenuo se i pretrčao više od pola duljine terena.

Po putu je izdriblao pet engleskih vanjskih igrača prije nego što je stigao do vratara Peter Shiltona, prodao mu fintu, obišao ga i ubacio loptu u mrežu.

Maradona je to izpratio s još dva pogotka u polufinalnoj utakmici protiv Belgije na Azteci, uključujući još jedan virtuozni dribling za drugi gol. U finalu ga je Zapadna Njemačka pokušala obuzdati dvostrukim obilježavanjem, ali je ipak pronašao prostor pored zapadnonjemačkog igrača Lothara Matthäusa kako bi dao posljednji pas Jorgeu Burruchagi za pobjednički gol. Argentina je pobijedila Zapadnu Njemačku rezultatom 3: 2 pred 115 000 navijača na Azteci a Maradona je kao kapetan na kraju podigao pobjednički pehar.

Tijekom turnira Maradona je stvorio više od polovice argentinskih udaraca, imao je 90 najboljih driblinga na turniru čak tri puta više od bilo kojeg drugog igrača. Tokom prvenstva je i čak 53 puta fauliran, osvojivši dvostruko više slobodnih udaraca nego bilo koji drugi igrač.

Maradona je postigao ili asistirao 10 od 14 golova Argentine (71%), uključujući asistenciju za pobjednički gol u finalu čime si je osigurao da će ga pamtiti kao jedno od najvećih imena u povijesti nogometa. Na kraju Svjetskog prvenstva Maradona je osvojio Zlatnu loptu kao najbolji igrač turnira.

Maradona je bio kapetan Argentinske reprezentacije i na svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine i doveo Argentinu do još jednog finala Svjetskog prvenstva. Ozljeda gležnja utjecala je na njegov ukupni učinak, a on je bio puno manje dominantan nego četiri godine ranije. Nakon što su izgubili uvodnu utakmicu od Kameruna na milanskom San Siru, Argentina je gotovo ispala u prvom kolu, plasirajući se na treće mjesto iz svoje skupine. U utakmici osmine finala protiv Brazila u Torinu, Claudio Caniggia postigao je jedini pogodak nakon što mu je asistirao Maradona.

U četvrtfinalu Argentina se suočila s Jugoslavijom u Firenci i utakmica je završila 0-0 u 120. minuti. Pucali su se penali i iako je golman Jugoslavije obranio Maradonin penal, Argentina je ipak pobjedila i nastavila u polufinale. Polufinale protiv domaćina Italije se odigralo na Maradoninom klupskom stadionu u Napulju, stadionu San Paolo. I ta utakmica također je riješena jedanaestercima nakon neodlučenog rezultata 1: 1. Ovaj je put za razliku od prošlog, Maradona je bio uspješan u penalima i zabio gol. U finalu u Rimu, Argentina je izgubila sa 1: 0 od Zapadne Njemačke, a jedini pogodak bio je jedanaesterac Andreasa Brehmea u 85. minuti nakon kontroverznog prekršaja nad Rudijem Völlerom.

Na Svjetskom prvenstvu 1994. u Sjedinjenim Državama, Maradona je igrao u samo dvije utakmice (obje na stadionu Foxboro u blizini Bostona), postigavši jedan gol protiv Grčke, prije nego što je poslan kući nakon pozitivnog testa na dopingu za efedrin. Nakon što je postigao gol protiv Grčke, Maradona je imao jednu od najzloglasnijih proslava golova Svjetskog kupa dok je trčao prema jednoj od bočnih kamera vičući iskrivljenog lica i ispupčenih očiju. Pokazalo se da je ovo bio posljednji Maradonin međunarodni nastup za Argentinu.



Njegov neuspjeli test na droge na Svjetskom prvenstvu 1994. označio je kraj njegove međunarodne karijere koja je trajala 17 godina i donijela mu 34 gola u 91 utakmicu, jednu pobjedničku medalju i jednu drugoplasiranu medalju na Svjetskom prvenstvu.

Nakon nogometne karijere okrenuo se trenerskoj karijeri pa je od 1994.-1995. trenirao argentinski klub Textil Mandiyu a od 1995.-2008. argentinski klub Racing. Od 2008.-2010. godine bio je trener Argentinske reprezentacije da bi 2010. godine na godinu dana bio trener UAE nogometnog kluba Al-Wasl. Od 2013.-2017. bio je asistent trenera argentinskog nogometnog kluba Deportivo Riestra a onda se opet na godinu dana seli u Ujedinjene Arapske Emirate i trenira nogometni klub Fujairah. 2018. godine se na godinu dana seli u Meksiko i trenira nogometni klub Dorados de Sinaloa. 2019. godine se opet vraća u svoju domovinu i kreće trenirati argentinski nogometni klub Gimnasia de La Plata kojeg trenira do svoje smrti.

Nažalost Diego Armando Maradona umro je danas 25.11.20120. od srčanog udara, malo nakon svog 60.-tog rođendana. Napustila nas je još jedna legenda sporta.