Legende Sporta

Hrvatske i svjetske legende sporta

Nogomet

Cristiano Ronaldo

by

Cristiano Ronaldo dos Santos Aveiro portugalski je profesionalni nogometaš koji igra kao napadač za Juventusov klub iz talijanske Serije A i kapetan je portugalske reprezentacije.

Često smatran najboljim igračem na svijetu i nadaleko smatran jednim od najvećih igrača svih vremena. Ronaldo je osvojio pet nagrada Ballon d’Or i četiri europske zlatne kopačke, a oboje su rekordi za nekog europskog igrača.

U svojoj je karijeri osvojio 30 glavnih trofeja, uključujući sedam naslova prvaka, pet UEFA-inih Liga prvaka, jedno UEFA-ino europsko prvenstvo i jedan UEFA-in naslov nacija. Ronaldo drži rekorde s najviše golova (134) i asistencija (41) u povijesti UEFA-ine Lige prvaka. Jedan je od rijetkih zabilježenih igrača koji su ostvarili preko 1.000 profesionalnih nastupa u karijeri i postigao preko 750 golova u seniorskoj karijeri za klub i državu. Također je drugi igrač koji je postigao 100 međunarodnih golova i prvi Europljanin koji je postigao taj podvig.

Rođen 05.02.1985. godine odrastao je u Madeiri i započeo seniorsku klupsku karijeru igrajući za Sporting CP, prije nego što je 2003. godine potpisao ugovor s Manchester Unitedom u dobi od samo 18 godina. Nakon što je u prvoj sezoni osvojio FA kup, pomogao je Unitedu osvojiti tri uzastopna naslova u Premier ligi, UEFA Liga prvaka i FIFA-in svjetski kup; u dobi od 23 godine osvojio je svoj prvi Ballon d’Or.



2009. godine Ronaldo je bio predmet tada najskupljeg nogometnog transfera kada je potpisao za Real Madrid u transferu vrijednom 94 milijuna eura. Tamo je osvojio 15 trofeja, uključujući dva naslova u La Ligi, dva Copas del Rey i četiri naslova UEFA-ine Lige prvaka, i postao najbolji klubski strijelac svih vremena. Nakon osvajanja trećeg uzastopnog naslova Lige prvaka u 2018. godini, Ronaldo je postao prvi igrač koji je pet puta osvojio trofej.

2018. godine potpisao je za Juventus u transferu vrijednom 100 milijuna eura, najvećem ikad plaćenom od strane talijanskog kluba i najvišem ikad plaćenom za igrača starijeg od 30 godina. U prve dvije sezone s klubom osvojio je naslov u Serie A.

Cristiano Ronaldo proglašen je najboljim portugalskim igračem svih vremena od strane Portugalskog nogometnog saveza 2015. godine. Debitirao je u seniorima 2003. godine u dobi od 18 godina i od tada je nastupio za repku preko 170 puta, uključujući nastupe i golove na deset glavnih turnira, postavši najbolji igrač Portugala i najbolji strijelac Portugala svih vremena.

Svoj prvi međunarodni pogodak Cristiano Ronaldo imao je na Euru 2004. godine gdje je pomogao Portugalu da dođe do finala. U srpnju 2008. godine postao je kapetan reprezentacije dovodeći Portugal do prvog trijumfa na velikom turniru osvajanjem Eura 2016. godine gdje je Cristiano Ronaldo osvojio srebrnu kopačku dobio kao drugi najbolji strijelac turnira.

Jedan od najtržišnijih i najpoznatijih sportaša na svijetu, Cristiano Ronaldo je od strane Forbesa proglašen najbolje plaćenim sportašem na svijetu 2016. i 2017. godine, a po ESPN-u najpoznatijim svjetskim sportašem od 2016. do 2019. godine. Poznate novine Times su ga uvrstile na njihovu listu 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu u 2014. godini. Cristiano Ronaldo je prvi nogometaš, ujedno i tek treći sportaš u povijesti sporta koji je u svojoj karijeri zaradio više od milijardu dolara.



Kao dijete Cristiano Ronaldo je igrao za amaterski tim Andorinha od 1992. do 1995. a kasnije je proveo dvije godine u Nacionalu. 1997., u dobi od 12 godina, otišao je na trodnevno probu sa Sporting CP-om, koji ga je potpisao za naknadu od 1500 £. Potom se preselio iz Madeire u Alcochete, blizu Lisabona, kako bi se pridružio ostalim omladinskim igračima Sportinga u klupskoj nogometnoj akademiji.

Sa 14 godina Ronaldo je vjerovao da ima sposobnost poluprofesionalne igre i dogovorio se s majkom da prekine svoje obrazovanje kako bi se u potpunosti usredotočio na nogomet. Iako popularan među ostalim učenicima u školi, protjeran je nakon što je bacio stolicu na svog učitelja, za kojeg je rekao da ga “nije poštovao”. Međutim, godinu dana kasnije, dijagnosticirano mu je ubrzano srce, stanje koje ga je moglo natjerati da odustane od igranja nogometa. Ronaldo je podvrgnut operaciji srca laserom i otpušten je iz bolnice nekoliko sati nakon zahvata i nastavio je s treninzima nekoliko dana kasnije.

U 16. godini Cristiano Ronaldo je iz Sportingove omladinske momčadi prebačen u seniorsku momčad. Poslije je postao prvi igrač koji je igrao za klupske momčadi do 16, do 17 i do 18 godina, B momčad i prvu momčad, sve u jednoj sezoni. Godinu dana kasnije, 7. listopada 2002., Ronaldo je debitirao u Primeira Ligi protiv Moreirensea i postigao dva pogotka u pobjedi od 3: 0.

Nakon što je Sporting Lisabon svladao Manchester United 3:0 u kolovozu 2003. godine, Alex Ferguson izbornik Manchester Uniteda odlučio je dovesti Ronalda u svoje redove. Alex Ferguson je pristao platiti Sportingu 12,24 milijuna funti za ono što je smatrao jednim od najuzbudljivijih mladih igrača koje je ikad vidio.

Sa Manchester Unitedom Cristiano Ronaldo osvojio je FA Kup u sezoni 2003./2004. Iduće sezone 2005/2006 osvojili su Fotball League Cup a već iduće 2006./2007. sezone bili su prvaci Premier lige. I iduće godine bili su prvaci Premier lige ali su osvojili i FA Community Shield i Uefa Champions ligu. Sezona 2008./2009. je zadnja sezona Cristiana Ronalda u dresu Manchester United sa kojima po treći put za redom osvaja Premier Ligu i Football League kup.

Uoči 2009/2010 sezone, Cristiano Ronaldo se pridružio Real Madridu za tadašnju svjetsku rekordnu naknadu 94 milijuna eura. Njegov ugovor, koji je trajao do 2015., vrijedio je 11 milijuna eura godišnje i sadržavao je klauzulu o otkupu od milijardu eura. Najmanje 80 000 navijača prisustvovalo je njegovoj prezentaciji na Santiago Bernabéuu, nadmašivši 25-godišnji rekord od 75 000 navijača koji su u Napoliju dočekali Diega Maradonu. Budući da je kapetan kluba Raúl već nosio broj 7 (broj koji je Ronaldo nosio u Manchester Unitedu), Ronaldo je dobio majicu s brojem 9 koju mu je poklonio bivši igrač Madrida Alfredo Di Stéfano.



Iako je u prvoj sezoni zabio 33 gola i svoj prvi hat-trick u utakmici protiv Malorce, sezona u Real Madridu završila je bez trofeja. Čak je i u izboru za zlatnu loptu i izboru Fifinog najboljeg igrača godine došao drugi iza svog poznatog nogometnog rivala Lionela Messija.

Nakon Raúlovog odlaska, Ronaldu je dodijeljen dres s brojem 7 prije  početka 2010/2011 sezone. Prvi put u svojoj karijeri postigao je četiri gola u jednom meču tijekom utakmice protiv Racing Santandera koja je završila 6:1. Također je zabio šest uzastopnih golova (tri u La Ligi, jedan u Ligi prvaka i dva za Portugal), ukupno 11 golova, najviše što je postigao u jednom mjesecu. Ronaldo je nakon toga postigao daljnje hat-trikove protiv Athletic Bilbaa, Levantea, Villarreala i Málage. Unatoč svom nastupu, nije stigao na postolje za nastupnu FIFA-inu Zlatnu loptu krajem 2010.

U dresu Real Madrida Cristiano Ronaldo je osvojio ligu tokom 2011./2012. i 2016./2017. sezone. Tokom sezone 2010./2011. i 2013./2014. osvojili su Copa Del Ray. 2012. i 2017. godine bili su pobjednici španjolskog Superkupa. Četiri puta za redom su osvojili Champions ligu od 2014.-2018. godine. Dva puta 2014. i 2017. godine osvojili su UEFA Super kup a čak tri puta osvojili su Fifa Club World kup 2014.,2016. i 2017. godine.

Unatoč višemjesečnim pregovorima o potpisivanju novog ugovora sa Real Madridom, 10. srpnja 2018. godine Cristiano Ronaldo je potpisao četverogodišnji ugovor s talijanskim klubom Juventusom nakon što je za njega izvršen transfer od 100 milijuna eura, što je uključivalo dodatnih 12 milijuna eura ostalih naknada kao što su solidarni doprinosi Ronaldovim omladinskim klubovima.Transfer je također bio najveći ikad za igrača starijeg od 30 godina i najveći iznos koji je ikada platio talijanski klub. Nakon potpisivanja, Ronaldo je svoju potrebu za novim izazovom naveo kao svoje obrazloženje za odlazak iz Madrida ali je kasnije taj transfer pripisao nedostatku podrške koju je osjećao od predsjednika kluba Florentina Péreza.

Oba dvije sezone od kada Cristiano Ronaldo igra za Juventus osvojili su ligu a 2018. godine osvojili su i talijanski Superkup. Kako je krenulo u minimalno naredne dvije godine u Juventusu sigurno će tu biti još naslova.

U dresu portugalske reprezentacije Cristiano Ronaldo 2016. godine osvojio je Europsko prvenstvo a tokom 2018/2019 sezone Ligu Nacija.Individualno Cristiano Ronaldo do sada osvojio je pet zlatnih lopti, bio je proglašen najboljim igračem na svijetu 2008. godine, osvojio četiri zlatne kopačke, više puta proglašen najboljim europskim igračem, portugalskim igračem, najboljim igračem španjolske i talijanske lige. Višestruko je odlikovan od Portugalske vlade ordenima za zasluge u sportu.

U privatnom životu Cristiano Ronaldo ima četvero djece. Prvo je postao otac sinu Cristianu mlađem, rođenom 17. lipnja 2010. u Sjedinjenim Državama. Izjavio je da ima puno skrbništvo nad djetetom i da neće javno otkrivati identitet majke prema dogovoru s njom. U siječnju 2015. Ronaldo je objavio da je okončana njegova petogodišnja veza s ruskom manekenkom Irinom Shayk.Ronaldo je potom postao otac blizanaca, kćeri Eve i sina Matea, rođenih 8. lipnja 2017. u Sjedinjenim Državama surogat majčinstvom. U vezi je sa Španjolkom Georginom Rodríguez, bivšom prodavačicom koja mu je 12. studenoga rodila kćer Alanu Martinu.

Diego Armando Maradona

by

Ne postoji velik broj onih koji su najbolji u nekom sportu a još manje onih najboljih koji su kontroverzni kao umirovljeni nogometaš Maradona.

Diego Armando Maradona rođen je u Argentini 30.10.1960. godine i nakon slavne nogometne karijere zadnjih godina obavlja funkcije trenera. Od 2019. godine trener je argentinskom nogometnom klubu Gimnasia de La Plata.

Iako je Maradona bio visok samo 1.65m to mu je omogućilo nisko težište omogućujući mu manevriranje bolje od većine ostalih nogometaša pa je tako često driblingom prolazio pored više protivničkih igrača.

Diego Armando Maradona je tolika nogometna legenda da ga je FIFA proglasila najboljim nogometašem 20. stoljeća uz poznatu brazilsku nogometnu legendu Pelé-a.

Maradona se nogometom počeo baviti od malih nogu pa ga je s osam godina primijetio izviđač za talente dok je igrao u svom susjedskom klubu Estrella Roja. Postao je glavni igrač Los Cebollitasa, juniorske momčadi Argentino Juniorsa iz Buenos Airesa. Kao dvanaestogodišnji dječak s loptom je zabavljao gledatelje pokazujući svoje čarobnjaštvo s loptom tijekom poluvremena u prekidima prvoligaških utakmica.



20. listopada 1976. godine, Maradona je debitirao u profesionalnoj konkurenciji za Argentinos Juniors, 10 dana prije svog 16. rođendana. Maradona je postigao svoj prvi pogodak u Primeri u diviziji protiv ekipe Marplatense team San Lorenzo 14. studenog 1976., dva tjedna nakon što je napunio 16 godina.

Diego Armando Maradona je proveo pet godina u nogometnom klubu Argentinos Juniors, od 1976. do 1981., postigavši 115 golova u 167 nastupa prije svog transfera u Boca Juniors vrijednog čak 4 milijuna američkih dolara.

U Boca Juniorsu se Maradona zadržao oko godinu dana, postizao dobre rezultate i sa klubom osvojio ligu.

Nakon Svjetskog prvenstva 1982. godine, u lipnju je Maradona je prebačen u španjolsku Barcelonu za tadašnju svjetsku rekordnu naknadu od 5 milijuna funti (7,6 milijuna dolara).

1983. godine, pod trenerom César Luisom Menottijem, Barcelona i Maradona osvojili su Copa del Rey (španjolsko godišnje natjecanje u nacionalnom kupu) pobijedivši Real Madrid i španjolski Superkup pobijedivši Athletic Bilbao.

Kraj nogometne sezone 1983.-1984. uključivao je nasilnu i kaotičnu borbu u koju je Maradona izravno bio uključen na finalu Kupa kralja 1984. na Santiago Bernabéu u Madridu protiv Athletic Bilbaa. Nakon što ga je nogometaš Goikoetxea opet faulirao i ranio nogu, navijači Bilbaa su ga tijekom cijelog meča izrugivali ksenofobičnim, rasističkim uvredama povezanim s indijanskim porijeklom njegova oca i provokacijama Miguel Sole cijelo vrijeme dok je Barcelona gubila 1-0, Maradona je puknuo!!!

Agresivno je ustao, stao nekoliko centimetara od Solina lica i njih su dvoje razmijenili neke pogrdne riječi. Ovo je pokrenulo lančanu reakciju emocionalnih reakcija oba tima. Koristeći psovke, Sola je oponašao gestu gomile prema Maradoni koristeći ksenofobne izraze. Kada je Diego Armando Maradona to vidio puknuo je skroz na skroz i Solu udario glavom, laktom udario drugog igrača Bilbaaa u lice i koljenom šutnuo trećeg igrača u glavu na način da ga je nokautirao. Momčad iz Bilbaa okružila je Maradonu kako bi izvela odmazdu s Goikoetxeom koji se spojio visokim udarcem u prsa, prije nego što se ostatak momčadi Barcelone pridružio da pomogne Maradoni. Od ovog trenutka igrači Barcelone i Bilbaa tukli su se na terenu s Maradonom u središtu radnje, šutirali se i udarali međusobno.



Masovna tučnjava odigrana je pred španjolskim kraljem Juanom Carlosom i publikom od 100 000 navijača na stadionu, a više od polovice Španjolske gledalo je utakmicu na televiziji. Nakon što su navijači počeli bacati čvrste predmete na teren na igrače, trenere, pa čak i fotografe, šezdeset ljudi je ozlijeđeno, a incident je učinkovito zapečatio Maradonin transfer iz kluba u njegovoj posljednjoj utakmici u dresu Barcelone.

Jedan izvršni direktor Barcelone izjavio je: Kada sam vidio te scene Maradonine borbe i kaosa koji je uslijedio, shvatio sam da ne možemo dalje s njim. Maradona je često ulazio u sporove s rukovoditeljima FC Barcelone, posebno s predsjednikom kluba Josepom Lluísom Núñezom, što je kulminiralo zahtjevom za premještajem s Noua Campa 1984. godine.

Tijekom svoje dvije sezone u Barceloni koje su bile pogođene mnogim ozljedama, Maradona je postigao 38 golova u 58 utakmica.

Maradona je prešao u Napoli u talijansku serie A za još jednu svjetsku rekordnu naknadu, 6,9 milijuna funti ili ti ga 10,48 milijuna dolara.

Diego Armando Maradona je stigao u Napulj i predstavljen je svjetskim medijima kao novi igrač Napolija 5. srpnja 1984., gdje ga je dočekalo 75 000 navijača na njegovom predstavljanju na Stadionu San Paolo. Prije dolaska Maradone, talijanskim nogometom dominirale su momčadi sa sjevera i središta zemlje, poput AC Milana, Juventusa, Inter Milana i Rome, a nijedna momčad na jugu talijanskog poluotoka nikada nije osvojila naslov prvaka.

U Napoliju je Maradona dosegnuo vrhunac profesionalne karijere. Ubrzo je naslijedio kapetansku traku od Napolijevog branića Giuseppea Bruscolottija i brzo postao obožavana zvijezda među navijačima kluba. U Maradonino vrijeme podigao je momčad do najuspješnije ere u povijesti. Maradona je igrao za Napoli u razdoblju kada su napetosti sjevera i juga u Italiji bile na vrhuncu zbog raznih problema, posebno ekonomskih razlika između njih. Pod vodstvom Maradone, Napoli je osvojio prvo talijansko prvenstvo u Seriji A u razdoblju 1986–1987. godine. Tom prilikom u Napulju su održane mnoge proslave i festivali koji su trajali i više od tjedan dana. Mnogi murali su nacrtani sa portretom Diega Armanda Maradone a po njemu su i mnoga novorođena djeca dobila ime Maradona.

Napoli je osvojio svoj drugi naslov prvaka u ligi 1989.–1990. godine, a drugoplasirani u ligi su bili dva puta, sezona 1987.–1988. i 1988–1989. Ostale počasti tijekom Maradonine ere u Napoliju uključuju Coppa Italia 1987. (kao i drugoplasirani Coppa Italia 1989.), Kup UEFA 1989. i talijanski Superkup 1990.



Tijekom finala UEFA-inog kupa 1989. protiv Stuttgarta, Maradona je zabio iz jedanaesterca u domaćoj pobjedi 2-1 u prvoj utakmici, kasnije asistirao na pobjedničkom golu Carecsa, dok je u revanšu 17. svibnja sa rezultatom 3–3 neriješeno u gostima, glavom asistirao golu Cira Ferrare. K tome što je prvenstveno igrao u kreativnoj ulozi napadačkog veznog igrača, Maradona je bio najbolji strijelac Serie A u razdoblju od 1987. do 1988. godine, s 15 postignutih golova, i bio vodeći strijelac Napolija sa 115 golova sve do 2017. godine kada je njegov rekord srušio Marek Hamšík.

Dok je Maradona bio uspješan na terenu za vrijeme boravka u Italiji, povećavali su se njegovi osobni problemi. Njegova konzumacija kokaina se nastavila, a od svog je kluba primio novčanu kaznu u iznosu od 70 000 američkih dolara zbog propuštenih igara i treninga, navodno zbog “stresa”. U isto vrijeme se suočio sa skandalom u vezi s izvanbračnim sinom, a također je bio predmet nekih sumnji zbog navodnog prijateljstva s famijaškom Camorrom. Kasnije je u čast Maradone i njegovih postignuća tijekom karijere u Napoliju, Napolijev dres sa brojem 10 službeno umirovljen.

Nakon što je odslužio 15-mjesečnu zabranu jer je bio pozitivan na testu na drogu kokain, Maradona je 1992. sramotno napustio Napoli. Unatoč zanimanju Real Madrida i Marseillea, potpisao je za Sevillu, gdje je ostao godinu dana.

1993. godine igrao je za Newell’s Old Boys, a 1995. vratio se u Boca Juniors na dvogodišnju utakmicu.
Za vrijeme boravka u reprezentaciji Argentine, Diego Armando Maradona je u 91 nastup postigao 34 gola. Svoj prvi međunarodni nastup imao je u 16. godini, protiv Mađarske, 27. veljače 1977. Maradona nije bio pozvan u argentinsku momčad za Svjetsko prvenstvo 1978. godine na domaćem terenu, trener César Luis Menotti smatrao je da je premlad u dobi od 17 godina.
U dobi od 18 godina, Maradona je 1979. godine igrao na Svjetskom prvenstvu za mlade FIFA-e u Japanu i pojavio se kao zvijezda turnira, zablistavši u konačnoj pobjedi Argentine nad Sovjetskim Savezom 3: 1, postigavši ukupno šest golova u šest nastupa na turniru. 2. lipnja 1979., Maradona je postigao svoj prvi seniorski međunarodni pogodak u pobjedi 3-1 protiv Škotske u Hampden Parku. Nastavio je igrati za Argentinu u dva Kupa Amerike 1979. tijekom kolovoza 1979, porazom od Brazila 2: 1 i pobjedom nad Bolivijom 3: 0 u kojoj je postigao treći gol.
Prvi nastup na Svjetskom prvenstvu sa reprezentacijom Argentine Maradona je imao 1982. godine. Maradona je igrao u svih pet utakmica bez zamjene, dva puta zabivši Mađarsku ali su izgubili od Španjolske, Italije i Brazila.
Ipak na sljedećem svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. godine, Maradona vodi reprezentaciju Argentine od osvajanja titule Svjetskih prvaka. Tijekom cijelog turnira, Maradona je potvrđivao svoju dominaciju i bio najdinamičniji igrač turnira. Odigrao je svaku minutu svake utakmice Argentine, postigavši pet golova i dajući pet asistencija.

Njegov prvi gol na turniru bio je protiv Italije u drugoj utakmici skupine u Puebli. Argentina je eliminirala Urugvaj u prvoj rundi nokauta u Puebli, dogovarajući utakmicu protiv Engleske na stadionu Azteca, također u Mexico Cityju. Nakon što je postigao dva kontroverzna pogotka u pobjedi protiv Engleske od 2: 1 u četvrtfinalu, njegova je legendarnost zacementirana. Veličanstvo njegova drugog gola i ozloglašenost njegova prvog gola doveli su do toga da su francuske novine L’Equipe opisale Maradonu kao “poluanđela, polu vraga”. Ova je utakmica odigrana u pozadini Falklandskog rata između Argentine i Ujedinjenog Kraljevstva. Reprize su pokazale da je prvi pogodak postignut udaranjem lopte rukom. Maradona je stidljivo to opisao kao “malo uz pomoć glave a malo božja ruka”. Nakon te njegove izjave taj gol je za sva vremena dobio ime „Božja ruka“.



Drugi Maradonin pogodak, samo četiri minute nakon žestoko osporavanog pogotka rukom, FIFA je kasnije proglasila najvećim golom u povijesti Svjetskog prvenstva. Primio je loptu u svojoj polovici, okrenuo se i pretrčao više od pola duljine terena.

Po putu je izdriblao pet engleskih vanjskih igrača prije nego što je stigao do vratara Peter Shiltona, prodao mu fintu, obišao ga i ubacio loptu u mrežu.

Maradona je to izpratio s još dva pogotka u polufinalnoj utakmici protiv Belgije na Azteci, uključujući još jedan virtuozni dribling za drugi gol. U finalu ga je Zapadna Njemačka pokušala obuzdati dvostrukim obilježavanjem, ali je ipak pronašao prostor pored zapadnonjemačkog igrača Lothara Matthäusa kako bi dao posljednji pas Jorgeu Burruchagi za pobjednički gol. Argentina je pobijedila Zapadnu Njemačku rezultatom 3: 2 pred 115 000 navijača na Azteci a Maradona je kao kapetan na kraju podigao pobjednički pehar.

Tijekom turnira Maradona je stvorio više od polovice argentinskih udaraca, imao je 90 najboljih driblinga na turniru čak tri puta više od bilo kojeg drugog igrača. Tokom prvenstva je i čak 53 puta fauliran, osvojivši dvostruko više slobodnih udaraca nego bilo koji drugi igrač.

Maradona je postigao ili asistirao 10 od 14 golova Argentine (71%), uključujući asistenciju za pobjednički gol u finalu čime si je osigurao da će ga pamtiti kao jedno od najvećih imena u povijesti nogometa. Na kraju Svjetskog prvenstva Maradona je osvojio Zlatnu loptu kao najbolji igrač turnira.

Maradona je bio kapetan Argentinske reprezentacije i na svjetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine i doveo Argentinu do još jednog finala Svjetskog prvenstva. Ozljeda gležnja utjecala je na njegov ukupni učinak, a on je bio puno manje dominantan nego četiri godine ranije. Nakon što su izgubili uvodnu utakmicu od Kameruna na milanskom San Siru, Argentina je gotovo ispala u prvom kolu, plasirajući se na treće mjesto iz svoje skupine. U utakmici osmine finala protiv Brazila u Torinu, Claudio Caniggia postigao je jedini pogodak nakon što mu je asistirao Maradona.

U četvrtfinalu Argentina se suočila s Jugoslavijom u Firenci i utakmica je završila 0-0 u 120. minuti. Pucali su se penali i iako je golman Jugoslavije obranio Maradonin penal, Argentina je ipak pobjedila i nastavila u polufinale. Polufinale protiv domaćina Italije se odigralo na Maradoninom klupskom stadionu u Napulju, stadionu San Paolo. I ta utakmica također je riješena jedanaestercima nakon neodlučenog rezultata 1: 1. Ovaj je put za razliku od prošlog, Maradona je bio uspješan u penalima i zabio gol. U finalu u Rimu, Argentina je izgubila sa 1: 0 od Zapadne Njemačke, a jedini pogodak bio je jedanaesterac Andreasa Brehmea u 85. minuti nakon kontroverznog prekršaja nad Rudijem Völlerom.

Na Svjetskom prvenstvu 1994. u Sjedinjenim Državama, Maradona je igrao u samo dvije utakmice (obje na stadionu Foxboro u blizini Bostona), postigavši jedan gol protiv Grčke, prije nego što je poslan kući nakon pozitivnog testa na dopingu za efedrin. Nakon što je postigao gol protiv Grčke, Maradona je imao jednu od najzloglasnijih proslava golova Svjetskog kupa dok je trčao prema jednoj od bočnih kamera vičući iskrivljenog lica i ispupčenih očiju. Pokazalo se da je ovo bio posljednji Maradonin međunarodni nastup za Argentinu.



Njegov neuspjeli test na droge na Svjetskom prvenstvu 1994. označio je kraj njegove međunarodne karijere koja je trajala 17 godina i donijela mu 34 gola u 91 utakmicu, jednu pobjedničku medalju i jednu drugoplasiranu medalju na Svjetskom prvenstvu.

Nakon nogometne karijere okrenuo se trenerskoj karijeri pa je od 1994.-1995. trenirao argentinski klub Textil Mandiyu a od 1995.-2008. argentinski klub Racing. Od 2008.-2010. godine bio je trener Argentinske reprezentacije da bi 2010. godine na godinu dana bio trener UAE nogometnog kluba Al-Wasl. Od 2013.-2017. bio je asistent trenera argentinskog nogometnog kluba Deportivo Riestra a onda se opet na godinu dana seli u Ujedinjene Arapske Emirate i trenira nogometni klub Fujairah. 2018. godine se na godinu dana seli u Meksiko i trenira nogometni klub Dorados de Sinaloa. 2019. godine se opet vraća u svoju domovinu i kreće trenirati argentinski nogometni klub Gimnasia de La Plata kojeg trenira do svoje smrti.

Nažalost Diego Armando Maradona umro je danas 25.11.20120. od srčanog udara, malo nakon svog 60.-tog rođendana. Napustila nas je još jedna legenda sporta.