Legende Sporta

Hrvatske i svjetske legende sporta

Boks

Filip Hrgović

by

Filip Hrgović rođen je 04.06.1982. godine u Zagrebu i trenutno je najperspektivniji teškaš u Hrvatskoj.

Ono po čemu je Filip Hrgović najpoznatiji i zašto je već sada legenda sporta su osvajanje zlatne medalje na Europskom amaterskom prvenstvu u boksu 2015. i brončanoj medalji na Ljetnim olimpijskim igrama 2016. godine.

Uz Matu Parlova, Filip Hrgović je drugi hrvat u povijesti boksa koji je osvojio medalju na Olimpijskim igrama i bio prvak Europe.

Amaterski rekord Filipa Hrgovića su 74 pobjede i 15 poraza.

Filip Hrgović je u djetinjstvu imao prekomjernu težinu pa je usput stekao i nadimak debeli. Još jedan primjer osobe koja je svoje salo uz malo volje i discipline pretvorila u mišiće.

Filipov prvi sport bila je košarka u dobi od 8 godina, koja mu je služila sredstvo za mršavljenje. Čak je uspio osvojiti državno prvenstvo sa svojim klubom Dubrava, ali je bio prisiljen se povući zbog ozljede leđa i koljena.

Nakon košarke Filip Hrgović se krenuo baviti plivanjem ali je i to također trajalo kratko vrijeme.



Počeo je boksati s 13 godina u boksačkom klubu Leonardo pod paskom trenera Leonarda Pijetraja u njegovom rodnom kvartu Sesvete u Zagrebu.

Njegova majka nije bila pretjerano zadovoljna Filipovom odlukom da se boksom bavi kao profesijom, ali ono što Filip Hrgović naumi to i odradi.

AMATERSKA KARIJERA FILIPA HRGOVIĆA

Filip Hrgović je šest puta bio seniorski prvak Hrvatske u boksu (2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016.) te jednom doprvak 2010. godine.

Također je bio prvak WSB sezone I kao član momčadi Paris Uniteda i dva puta sezona III i sezona V kao član momčadi Astana Arlans, s rekordom 26-4.

AIBA ga je 2015. proglasila boksačem mjeseca.

Filip Hrgović je također i čovjek zaslužan za otkazivanje borbe Davida Hayea i Tysona Furyja 2013. godine, nakon što je posjekao Hayea u sparingu.

Također je bio sparing partner Kubrata Puleva za njegovu borbu protiv Vladimira Klička 2014. godine.



Filip Hrgović je osvojio je brončanu medalju u muškoj superteškoj kategoriji na Ljetnim olimpijskim igrama 2016. nakon što je u polufinalu tijesno poražen od francuza Tony Yoke.

Nakon Olimpijskih igara, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović odlikovala ga je Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara za izvanredan sportski uspjeh, osvajanje medalje na Olimpijskim igrama, te za promicanje sporta i ugleda Hrvatske u svijetu.

PROFESIONALNA KARIJERA FILIPA HRGOVIĆA

30. rujna 2017. godine Filip Hrgović započeo je profesionalnu karijeru pobjedom u prvom krugu nad brazilcem Raphaelom Zumbanom.

Nakon fenomenalne pobjede Filip Hrgović je nakon svog debija potpisao ugovor sa Sauerland Promotions.

Filip Hrgović je pobijedio u svih pet svojih mečeva u 2018. godini, a ušao je u uži izbor za nagradu časopisa The Ring kao najperspektivniji boksač.

U svojoj šestoj borbi prvi se put borio u rodnom Zagrebu kao profesionalac, pobijedivši veteranskog teškaša Amira Mansoura. Mansour je pokušao uzvratiti, ali Hrgović je bio dominantan tijekom cijele borbe, što je kulminiralo spektakularnim nokautom u trećoj rundi i novom pobjedom Filipa Hrgovića.

Nakon te borbe suočio se s još jednim veteranom Kevinom Johnsonom, također u rodnom Zagrebu. Kevin Johnson, bivši svjetski izazivač za WBC naslov, nije baš opravdao svoju reputaciju kao boksač kojeg je teško zaustaviti. Unatoč favoriziranju Kevina Johnsona, Filip Hrgović je pobijedio u tom meču jednoglasnom odlukom sudaca.



Potom su uslijedile dvije brze nokaut pobjede protiv Gregoryja Corbina u njegovom američkom debiju i Maria Heredie u njegovoj prvoj borbi u Meksiku.

7. prosinca 2019. godine Filip Hrgović je bio na 9. mjestu WBA-a i IBF-a, te na 11. mjestu WBC-a.

Usljedila je možda njegova najistaknutija pobjeda do sada, treći nokaut protiv Érica Moline. Filip Hrgović dominirao je u borbi od prvog zvona, dva puta rušivši Molinu, jednom u prvoj rundi i opet u drugoj, da bi se meč konačno završio trećim nokdaunom u trećoj rundi, iz koje Molina nije mogao ustati.

Trenutno u svojoj profesionalnoj karijeri Filip Hrgović ima iza sebe 12 mečeva u kojima je čak 10 puta pobjedio nokautom.

Mate Parlov

by

Danas nažalost pokojni, Mate Parlov je definitivno jedan od najboljih hrvatskih boksača svih vremena.

Još kao amater postao je svjetski, olimpijski i europski prvak i još za života je proglašen najboljim hrvatskim sportašem u 20. stoljeću.

Mate Parlov također je jedini boksač u povijesti tog sporta koji je u istoj kategoriji osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku te europsku i svjetsku profesionalnu titulu.

Mate Parlov rođen je u Splitu 16. studenog 1948. godine u obitelji koja je porijeklom iz Imotskog.

Sa samo deset godina, Mate Parlov i obitelj sele u Pulu gdje će na kraju biti i zadnje Matino počivalište jer nas je boksačka legenda napustila 29. srpnja 2009. godine.

U svojoj amaterskoj karijeri Mate Parlov je 310 puta ulazio u ring i izgubio samo 13 puta.



Bio je osmerostruki prvak Jugoslavije u poluteškoj kategoriji (1967–1974), peterostruki prvak Balkana (1970–1974), dvostruki prvak Europe (1971 u Madridu i 1973 u Beogradu) i svjetski prvak na nastupnom svjetskom prvenstvu 1974. u Havani na Kubi.

Dva puta je osvajao nagradu Zlatna rukavica, 1967. i 1969. godine.

Sudjelovao je na ljetnim olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine, osvojivši zlatnu medalju u poluteškoj kategoriji.

Mate Parlov je osvojio dvanaest od svojih prvih trinaest borbi kao profesionalni boksač prije nego što je dobio priliku za brobu i europski naslov u poluteškoj kategoriji.

1976. godine suočio se s budućim svjetskim prvakom Matthewom Saadom Muhammadom.

U njihovoj prvoj borbi u Milanu, zakazanoj na osam rundi, Mate Parlov poražen je nakon sudačke odluke.

U revanšu su se on i Muhammad borili za remi u deset rundi.

Nakon što je tri puta uspješno obranio europski naslov, u siječnju 1978. u Milanu se susreo s Miguelom Angelom Cuellom za WBC-ov svjetski naslov u poluteškoj kategoriji.



Dvojica muškaraca trebala su se sastati u četvrtfinalu na Olimpijskim igrama u Münchenu, ali Cuello je odustao zbog ozljede.

Mate Parlov je nokautirao Cuella u devetoj rundi i tako postao prvi profesionalni svjetski prvak iz komunističke zemlje.

Mate Parlov je izgubio naslov u svojoj drugoj obrani a kasnije će bez uspjeha izazivati naslov svjetskog prvaka u kruzer kategoriji.

AMATERSKA KARIJERA MATE PARLOVA

Kao što sam već spomenuo, Mate Parlov u svojoj amaterskoj karijeri imao je 310 borbi sa samo 13 poraza.

U to isto vrijeme osam puta bio je prvak Jugoslavije i čak pet puta prvak Balkana.

Na europskom prvenstvu 1969. godine u Bukureštu osvojio je srebrnu medalju u srednjoj kategoriji , izgubivši u finalu od rusa Vladimira Tarasenka.

Nastup na europskom prvenstvu 1971. godine u Madridu u poluteškoj kategoriji donosi Mate Parlovu zlatnu medalju i naslov Europskog prvaka.

Sljedeće godine Mate Parlov nastupio je na Olimpijskim igrama u Munchenu. Opet u poluteškoj kategoriji Mate Parlov osvojio je zlatnu medalju i postao olimpijski prvak poluteške kategorije.



Iduće godine u Beogradu i tadašnjoj Jugoslaviji održano je Europsko prvenstvo u boksu. Mate Parlov opet nastupa u poluteškoj kategoriji te potvrđuje svoj status europskog prvaka osvojivši novu zlatnu medalju.

1974. godina je zadnja godina amaterskog nastupa Mate Parlova. U Havani na Kubi održano je svjetsko prvenstvo u boksu. Mate Parlov kao šlag na kraju potvrđuje da je trenutno najbolji boksač na svijetu u poluteškoj kategoriji. Osvojivši zlatnu medalju Mate Parlov postao je svjetski, europski i olimpijski prvak poluteške kategorije.

PROFESIONALNA KARIJERA

Svoju prvu profesionalnu borbu Mate Parlov imao je 31. svibnja 1985. godine u Opatiji. Prvo pa muško i nokautirao je u prvoj rundi talijanskog boksača Dantea Lazzaria.

Drugu borbu odradio je nakon dvadeset dana 20. lipnja u Milanu gdje je tehničkim nokautom u petoj rundi Mate Parlov pobjedio francuza Roberta Amorya.

12. srpnja 1975. u Arenzanu Italiji u svojoj trećoj borbi, Mate Parlov je u prvoj rundi nokautirao njemca Horsta Langa.

U Splitu 22. kolovoza Mate Parlov se borio protiv španjolca Jose Galvez Vasqueza i pobjedio na bodove u osam rundi.

Sljedeći meč Mate Parlov imao je u Puli 13. rujna gdje je također na bodove u osam rundi pobjedio argentinca Jose Evaristo Gomeza.

Mate Parlov je držao opaki tempo sa nastupom cirka svaka 3 tjedna pa je nakon Pule nastupio 6. listopada u Zagrebu gdje je tehničkim nokautom u petoj rundi svladao amerikanca Johnny Griffina.

30. listopada u Milanu Mate Parlov svladao je novog amerikanca. Nokautom u prvoj rundi pobjedio je Karla Zurheidea.

Kako nema 2 bez 3, tako je u svoj pobjednički niz Mate Parlov zaredao još jednu pobjedu opet nad amerikancem. 22. studenog u Skopju u deset rundi na bodove pobjedio je Billya Freemana.

Dan nakon Božića 26. prosinca 1975. godine, Mate Parlov svoj zadnji meč u godini imao je u Italiji protiv talijana Onelia Grande kojeg je pobjedio na bodove u osam rundi.



U Trstu 06. veljače 1976. godine kao prvi meč u godini Mate Parlov upisuje pobjedom u drugoj rundi tehničkim nokautom nad amerikancem Macka Foleyem.

U ožujku 1976. godine Mate Parlov imao je dva meča u Australiji. Prvi meč bio je 06. ožujka protiv boksača sa Fijia Sentiki Qata kojeg je Mate Parlov pobjedio na bodove u deset rundi. Drugi meč održan je 20. ožujka i tu Mate Parlov upisuje svoju 12. pobjedu u nizu protiv kanađanina Maile Haumona također na bodove u deset rundi.

Svemu lijepome kad tad dođe kraj pa taku i pobjedničkom nizu Mate Parlova. 21. svibnja 1976. u Milanu ga je zaustavio amerikanac Matthew Saad Muhammad pobjedom na bodove u osam rundi.

Nakon prvog poraza već 10. srpnja u Beogradu Mate Parlov pobjedom nad talijanom Domenico Adinolfi tehničkim nokautom u 11. rundi osvaja EBU titulu u poluteškoj kategoriji.

U Zagrebu 11. rujna Mate Parlov upisao je novu pobjedu nad amerikancem Al Bodenom nokautom u devetoj rundi.

Mate Parlov je uspješno obranio EBU titulu poluteške kategorije u Milanu 15. listopada protiv talijanskog izazivača Alda Traversara pobjedom na bodove u 15 rundi.

Očito je amerikanac Matthew Saad Muhammad bio početni Matetov kriptonit pa je u revanš meču održanom u Trstu 03. prosinca dosuđeno neriješeno.

Nakon kratke pauze 05. ožujka u Velenju Mate Parlov upisuje novu pobjedu nad francuzom Christian Ponceletom na bodove u deset rundi.

U Morgesu Švicarskoj 05. travnja Mate Parlov uspješno je obranio EBU titulu u poluteškoj kategoriji protiv španjolca Francois Fiola, pobjedom na bodove u 15 rundi.

Nakon španjolca stiže i drugi izazivač ovaj put norvežanin Harald Skog kojeg je Mate Parlov također uspješno riješio u 15 rundi te obranio EBU titulu.

U Rijeci 21. kolovoza 1978. godine Mate Parlov upisuje svoju 17. pobjedu nad njemcem Leo Kakolewiczem tehničkim nokautom u šestoj rundi.

Početak Nove godine, točnije 07. siječnja u Milanu, pobjedom nad argentincem Miguel Angel Cuellom Mate Parlov osvojio je WBC svjetsku titulu u poluteškoj kategoriji. Mate je argentinca nokautirao u devetoj rundi.

Sljedeći se na tapetu našao amerikanac Tony Greene. Njega je u Sarajevu 28. travnja Mate Parlov tehničkim nokautom završio u šestoj rundi.

U Beogradu 17. lipnja Mate Parlov je uspjšeno obranio WBC titulu protiv britanca Johna Conteha.

Nažalost 02. prosinca u meču protiv amerikanca Marvina Johnsona, Mate Parlov gubi tehničkim nokautom u 10. rundi te gubi WBC naslov.

Nakon par mjeseci pauze Mate Parlov se u ring vratio 28. srpnja 1979. u Munchenu gdje je upisao novu pobjedu nokautiranjem u petoj rundi amerikanca Joe Maye.

Novu pobjedu Mate Parlov upisao je 26. rujna 1979. u Gorici pobjedom nad britancem Tony Mundine na bodove u 12 rundi.

U prosincu 1979. godine u Splitu Mate Parlov je pokušao vratiti WBC naslov protiv amerikanca Marvina Camela ali su sudci dosudili neriješeno nakon 12 rundi.

Tri mjeseca kasnije 31. ožujka u Las Vegasu održan je revanš meč na kojem Marvin Camel pobjeđuje sudačkom odlukom nakon 15 rundi. To je ujedno i posljednji profesionalni meč Mate Parlova.



NAGRADE I PRIZNANJA

Mate Parlov osvojio je Zlatne rukavice 1967. i 1969. godine

Proglašen je najboljim športašem Hrvatske 1971., 1972., 1973. godine

Proglašen je najboljim športašem Jugoslavije 1971., 1972., 1974. godine i najbolji športaš Balkana 1974. godine

Proglašen je i Hrvatskim športašem 20. stoljeća

Nakon smrti njemu u čast se šprtska dvorana u Puli zove Dom sportova „Mate Parlov”

Član je WBC-ove Kuće slavnih i dobitnik zvijezde u hrvatskoj Ulici slavnih.

Odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom.

Dobitnik državne nagrade za šport “Franjo Bučar” za životno djelo

U Fažani je njemu u čast 2016. godine otvoreno šetalište Mate Parlov, a 2018. godine postavljen mu je brončani spomenik rad akademskog kipara Ante Jurkića.

Po njemu je nazvana i nova vrsta pauka Harpactea mateparlovi.

NAKON BOKSAČKE KARIJERE

Posljednji doticaj sa boksom Mate Parlov imao je kao izbornik jugoslavenske olimpijske boksačke reprezentacije na Olimpijskim igrama 1984. godine. Te godine boksači napravili su najbolje boksačke rezultate ikada osvojivši po jednu zlatnu i srebrnu medalju te dvije brončane medalje.

U privatnom životu Mate Parlov oženio se Laurom Parlov i imao dvoje djece, sina Matka i kćer Miru.

Po struci je bio ekonomist kojem je falio samo jedan ispit za magisterij Ekonomije.

Bio je vrhunski sportaš ali i vrhunska osoba koja je kasnije pomogla i mnogim drugim vrhunskim sportašima poput Stipe Drviša ili pak Mirka Cro Copa Filipovića.



Postoji i priča da tadašnja jugoslavenska radio televizija nije imala novaca da kupi prijenos njegovog boksačkog meča, gdje je on jednostavno pitao koliki je iznos u pitanju i ispisao ček.

Godinama je u centru Pule držao kultni kafić “Mate” i živio u turističkom naselju Fažani nedaleko od Pule.

Nažalost 2008. godine dijagnosticiran mu je rak pluća i samo nekoliko mjeseci kasnije je preminuo.

Željko Mavrović

by

Ako krenemo govoriti o hrvatskom boksu onda je svakako jedna od najvećih legendi boksa naš Željko Mavrović.

Željko Mavrović rođen je 17.02.1969. godine u Zagrebu.

Sa samo 15 godina krenuo je trenirati boks u zagrebačkom “metalcu” da bi tri godine kasnije svoju treninge nastavio u Rijeci.

Još kao amater Željko Mavrović je 1991. godine bio Mediteranski prvak te prvak Hrvatske a prvak Hrvatske je bio i 1992. godine.

1993. godine kreće sa svojim profesionalnim borbama i 20.03.1993. u njemačkom gradu Dusseldorfu već u 3. rundi pobjeđuje sa TKO njemca Bruna Podgornya.



Željko sa svojom irokez frizurom i čvrstom voljom da bude najbolji, doslovno je postao stroj koji je rušio sve ispred sebe.

Nakon malo više od mjesec dana Željko ima svoju drugu borbu u kojoj već u 1. rundi sa TKO pobjeđuje amerikanca Chrisa Harbournea.

Istim tempom Željko Mavrović nastavlja svoj put prema vrhu pa u lipnju u 3. rundi knock outom pobjeđuje amerikanca Johna Mortona, u kolovozu knock outom u 2. rundi amerikanca Webster Vinsona, u rujnu u 5. rundi sa TKO pobjeđuje nizozemca Marca van Spaendocka, u listopadu u 4. rundi sa TKO pobjeđuje amerikanca Davida Beya a u prosincu 1993. završava godinu sa 7. pobjedom za redom protiv amerikanca Kimmuela Odum na bodove u osam rundi.

U veljači 1994. godine Željko nastavlja svoj pobjednički niz te u 4. rundi pobjeđuje amerikanca Will Huntona sa TKO. U ožujku Željko u 4. rundi sa TKO pobjeđuje Mike Dixona, u svibnju u 1. rundi sa KO ruši amerikanca Jimmy Billsa, u lipnju u 1. rundi sa TKO pobjeđuje amerikanca Marshalla Tillmana, samo 14 dana nakon tog meča jednoglasnom odlukom sudaca pobjeđuje amerikanca Jamesa Pritcharda nakon deset rundi, u rujnu na bodove i deset rundi pobjeđuje amerikanca Jerry Jonesa, u listopadu na bodove i 8 rundi pobjeđuje amerikanca Mariona Willsona te 1994. godinu završava sa 15 pobjeda u nizu sa pobjedom nad rusom Olegom Savenkom kojeg je Željko Mavrović nokautirao u 3. rundi.

U veljači 1995. godine Željko se opet vraća u ring te u 1. rundi nokautira amerikanca Nathaniela Fitcha. U ožujku u 5. rundi pobjeđuje amerikanca Marka Younga, u travnju u 11. rundi sa TKO pobjeđuje francuza Christophe Bizota, u lipnju u 2. rundi nokautira amerikanca Kena Smitha, u listopadu u 4. rundi nokautira britanca Michael Murraya i godinu završava sa 21 pobjedom u nizu nad poljakom Przemyslawom Saleta kojeg je nokautirao u 1. rundi.

Iste 1995. godine Željko Mavrović postaje i po prvi put Europski prvak a isto će ponoviti 1996. i 1997. godine.

U travnju 1996. godine Željko se ponovo vraća u ring te jednoglasnom odlukom sudaca pobjeđuje Cristopha Bizota kojeg je već pobjedio u travnju prošle godine. Nakon francuza u lipnju Željko pobjeđuje amerikanca Marka Anthony Willsa te godinu završava pobjedom nad englezom Clifftonom Mitchellom u studenom u 2. rundi sa TKO. Željko Mavrović opet godinu zavrašava kao apsolutni pobjednik sa 24 pobjede i niti jednim porazom.



U sljedećoj godini Željko Mavrović imao je tri profesionalne borbe. U veljači se borio protiv britanca Juliusa Francisa kojeg je pobjedio sa TKO u 8. rundi. U rujnu Željko se borio protiv mađara Lajosa Erosa kojeg je pobjedio sa TKO u 5. rundi. U listopadu Željko ima zadnji meč u kojem sa TKO u 4. rundi pobjeđuje talijanskog boksača Vincenza Cantatorea.

Tokom karijere Željko je sedam puta obranio naslov prvaka i 26.09.1998. dobio je priliku za borbu za svjetski naslov u teškoj kategoriji protiv britanskog boksača Lennoxa Lewisa.

Meč se održao u američkoj državi Conecticut u Mohegan Sun areni a pobjedu nakon 12 rundi sa jednoglasnom pobjedom sudaca odnio je Lennox Lewis. Sa tim porezom Željko Mavrović završava svoju boksačku karijeru sa omjerom pobjeda i poraza 27-1.

Nakon meča Željko je izjavio da je za poraz od Lennoxa bila kriva njegova vegetarijanska ishrana, kaže da sam jeo crveno meso ne bi me nikada pobjedio. Što bi bilo da je bilo mi nikada nećemo znati.

Hrvatska je Željku Mavroviću za svoje zasluge dala nagradu Zlatnu rukavicu a dva puta su ga proglasili i hrvatskim sportašem godine.

Nakon boksačke karijere Željko Mavrović se povukao iz javnosti te na svom imanju u Sloboštini u blizini Požege pokrenuo Eko centar Mavrović  u kojem proizvodi ekološku, zdravu i prirodnu hranu.

Nedavno je najavio da bi se vratio u ring protiv nekih od boksačkih legendi poput Mike Tysona i Evandera Hollyfielda. Hoćemo li vidjeti sraz dviju takvih legendi u budućnosti to ćemo još vidjeti.

Video posljednji meč Željka Mavrovića protiv Lennoxa Lewisa.