admin

Michael Schumacher rođen je 3. siječnja 1969. godine i bivši je njemački vozač koji se natjecao u Formuli 1 za Benetton, Jordan, Mercedes i Ferrari. Michael Schumacher ima rekord od sedam naslova svjetskog prvaka , a u vrijeme svog povlačenja iz sporta 2012. držao je rekorde za 91 pobjedu, 68 polnih pozicija, i 155 pobjedničkih postolja ali to je u međuvremenu srušio Luis Hamilton ali između ostalog Schumacher drži rekord za najviše najbržih krugova i to ukupno 77 krugova.

Nakon što je započeo svoju trkaću karijeru u kartingu, Michael Schumacher je uživao u uspjehu u nekoliko juniorskih serija jednosjeda. Nakon jednokratnog nastupa u Formuli 1 s Jordanom na Velikoj nagradi Belgije 1991. godine, Michael Schumacher je potpisao ugovor s Benettonom za ostatak sezone 1991. godine. Osvojio je svoj prvi i drugi vozački naslov uzastopno 1994. i 1995. godine. Nakon toga Michael Schumacher je prešao u posrnulu momčad Ferrarija 1996. godine. Tijekom svojih prvih godina u momčadi, Schumacher je izgubio naslov u posljednjoj utrci sezone 1997. i 1998. godine i slomio nogu zbog kvara na kočnicama 1999. godine. On i Ferrari osvojili su pet uzastopnih naslova od 2000. do 2004. godine, uključujući šesti i sedmi naslov bez presedana, srušivši nekoliko rekorda. Nakon što je završio treći 2005. i drugi 2006., Schumacher se povukao iz sporta, iako se kasnije nakratko vratio s Mercedesom od 2010. do 2012. godine.

Michael Schumacher je bio poznat i po guranju svoje formule do krajnjih granica tijekom dugotrajnih razdoblja tijekom utrka, pionirskom režimu fitnessa i sposobnosti da galvanizira timove oko sebe. On i njegov mlađi brat Ralf jedini su brat i sestra koji su pobjeđivali u utrkama Formule 1 i prvi brat i sestra koji su završili prvi i drugi u istoj utrci, što su ponovili u četiri sljedeće utrke.

Tijekom svoje karijere Michael Schumacher je bio uključen u nekoliko kontroverznih incidenata na utrkama. Dvaput je sudjelovao u sudaru u posljednjoj utrci sezone koja je odlučivala o naslovu: prvi put s Damonom Hillom na Velikoj nagradi Australije 1994., a kasnije s Jacquesom Villeneuveom na Velikoj nagradi Europe 1997. Kao veleposlanik UNESCO-a, Schumacher je bio uključen u humanitarne projekte i donirao je desetke milijuna dolara u dobrotvorne svrhe.

Rane godine

Michael Schumacher rođen je 3. siječnja 1969. godine, u zapadnonjemačkom gradu Hürthu, Sjeverna Rajna-Vestfalija. Kad je Schumacher imao četiri godine, njegov je otac modificirao svoj karting s pedalama dodavši mali motor za motocikl. Nakon što se Michael zabio u rasvjetni stup u Kerpenu, roditelji su ga odveli na karting stazu u Kerpen-Horremu, gdje je postao najmlađi član karting kluba. Otac mu je napravio karting od odbačenih dijelova i sa šest godina Schumacher je osvojio svoj prvi klupski naslov. Kako bi podržao utrkivanje svog sina, Rolf je prihvatio drugi posao unajmljivanja i popravka kartinga, dok je njegova žena radila u kantini na stazi. Unatoč tome, kada je Michaelu trebao novi motor koji je koštao 800 Njemačkih maraka, njegovi roditelji to nisu mogli priuštiti i mogao je nastaviti s utrkama uz podršku lokalnih poduzetnika. Propisi u Njemačkoj zahtijevaju da vozač ima najmanje 14 godina da bi dobio dozvolu za karting. Kako bi to zaobišao, Schumacher je dobio licencu u Luksemburgu u dobi od 12 godina. Godine 1983. dobio je njemačku licencu, godinu dana nakon što je osvojio njemačko juniorsko prvenstvo u kartingu. Schumacher se 1985. pridružio trgovcu Eurokarta Adolfu Neubertu i do 1987. bio je njemački i europski prvak u kartingu, a zatim je napustio školu i počeo raditi kao mehaničar.

1988. godine napravio je svoj prvi korak u utrkama jednosjeda sudjelujući u njemačkoj Formuli Ford i Formuli König, pobijedivši u potonjoj. iste godine Michael Schumacher je potpisao ugovor s timom Formule 3 WTS Willija Webera. Financirao ga je Weber, a natjecao se u njemačkoj seriji Formule 3, osvojivši naslov 1990. godine. Također je osvojio Veliku nagradu Macaua 1990. pod kontroverznim okolnostima. Bio je drugi iza Mike Häkkinena u prvoj vožnji, s tri sekunde zaostatka. Na početku druge vožnje prestigao je Häkkinena, koji je morao završiti unutar tri sekunde od Schumachera da bi osvojio ukupnu pobjedu. U zadnjim krugovima Schumacher je napravio pogrešku, dopustivši Häkkinenu da ga pokuša prestići. Michael je promijenio svoju liniju neposredno prije nego što je Häkkinen učinio isto jer je ovaj krenuo u pretjecanje, a Häkkinen se zabio u stražnji dio Schumacherovog bolida. Dok je Häkkinenova utrka završila, michael Schumacher je do pobjede vozio bez stražnjeg krila.

Tijekom 430 km Nürburgringa 1991. godine Schumacher je bio uključen u ozbiljan incident s Derekom Warwickom. Dok je pokušavao postaviti svoj brzi krug u kvalifikacijama, Schumacher je naišao na Warwickov Jaguar u sporom krugu što je rezultiralo izgubljenim vremenom za Schumachera. Kao osvetu što mu je bio na putu, Michael Schumacher je svojim Sauberom udario u Warwickov automobil, udarivši u Jaguarov nos i prednji kotač. Bijesan Schumacherovim stavom, Warwick se odvezao u boks i pješice ganjao Schumachera. Na kraju je sustigao Michaela Schumachera, a bila je potrebna intervencija nekoliko mehaničara i Schumacherovog momčadskog kolege Jochena Massa kako bi spriječili Warwicka da fizički napadne Schumachera.

Formula 1 karijera

Michael Schumacher je tijekom svoje karijere bio poznat po svojoj sposobnosti da proizvodi brze krugove u ključnim trenucima u utrci i da gura svoj bolid do krajnjih granica tijekom dugotrajnih razdoblja. Također je bio poznat po svom pionirskom fitness režimu i sposobnosti da galvanizira timove oko sebe. Godine 2003., autor Motor Sporta, Christopher Hilton primijetio je da je “mjera vozačevih sposobnosti njegova izvedba u mokrim utrkama, jer je potrebna najdelikatnija kontrola automobila i osjetljivost”, te primijetio da, poput drugih velikih vozača, Schumacherov rekord u mokrim uvjetima pokazuje vrlo malo pogrešaka: do kraja 2003. Schumacher je osvojio 17 od 30 utrka u mokrim uvjetima u kojima se natjecao. Neke od Schumacherovih najboljih izvedbi dogodile su se u takvim uvjetima, zbog čega je dobio nadimke “Regenkönig” (kralj kiše) ili “Regenmeister” (gospodar kiše), čak i u medijima koji nisu na njemačkom jeziku. Poznat je i kao “Crveni barun” zbog svog crvenog Ferrarija. Kada se Schumacher umirovio 2006. godine, tri od deset najboljih vozača u poretku vozača te godine bili su Nijemci, više od bilo koje druge nacionalnosti. Mlađi njemački vozači, kao što je Sebastian Vettel, smatrali su da je Michael Schumacher ključan u tome da postanu vozači Formule 1. Godine 2020. Vettel je Schumachera proglasio najvećim vozačem Formule 1 svih vremena.

Natjecanje za Jordan (1991.)

Schumacher je debitirao u Formuli 1 s irskom momčadi Jordan-Ford na Velikoj nagradi Belgije 1991., vozeći bolid broj 32 kao zamjena za Bertranda Gachota koji je bio u zatvoru. Schumacher, još uvijek ugovorni vozač Mercedesa, potpisao je Eddie Jordan nakon što je Mercedes Jordanu platio 150.000 dolara za njegov debi. Tjedan dana prije utrke, Schumacher je impresionirao dizajnera Jordana Garyja Andersona i menadžera tima Trevora Fostera tijekom probne vožnje u Silverstoneu. Schumacherov menadžer Weber uvjeravao je Jordana da Schumacher dobro poznaje izazovnu stazu Spa- Francorchamps, iako ju je zapravo vidio samo kao gledatelj. Tijekom trkaćeg vikenda, timski kolega Andrea de Cesaris trebao je Schumacheru pokazati stazu, ali je zaustavljen s pregovorima o ugovoru. Schumacher je zatim sam naučio stazu, kružeći po stazi na sklopivom biciklu koji je donio sa sobom. Impresionirao je paddock kvalificirajući se kao sedmi. To se poklopilo s najboljom pozicijom momčadi u sezoni, a Schumacher je nadmašio kvalificiranog veterana de Cesarisa. Novinar Motor Sporta Joe Saward izvijestio je da su nakon kvalifikacija “grupe njemačkih novinara govorile o ‘najboljem talentu od Stefana Bellofa'”. Schumacher je odustao u prvom krugu utrke zbog problema s kvačilom. Natjecanje za Benetton (1991.-1995.) nakon njegovog debija na Velikoj nagradi Belgije, i usprkos načelnom dogovoru između Jordana i Schumacherove uprave Mercedesa prema kojem bi se njemačka utrka vodila za irski tim do kraja sezone, Schumacher je angažiran od strane Benetton-Forda za sljedeću utrku. Jordan je zatražio zabranu na britanskim sudovima kako bi spriječio Schumachera da vozi za Benetton, ali je izgubio slučaj jer još nisu potpisali konačni ugovor.

Michael Schumacher je sezonu 1991. završio s četiri boda u šest utrka. Njegov najbolji plasman bilo je peto mjesto u njegovoj drugoj utrci, Velikoj nagradi Italije, u kojoj je završio ispred svog timskog kolege i trostrukog svjetskog prvaka Nelsona Piqueta. Na početku sezone 1992. momčad Saubera, planirajući svoj debi u Formuli 1 s Mercedesovom podrškom za sljedeću godinu, pozvala se na klauzulu u Schumacherovom ugovoru koja navodi da će, ako Mercedes uđe u Formulu 1, Schumacher voziti za njih. Na kraju je dogovoreno da Schumacher ostane u Benettonu. Završio je treći u Prvenstvu vozača 1992. godine s 53 boda, tri boda iza drugoplasiranog Patresea i tri ispred Ayrtona Senne. Williams Damon Hill i Alain Prost također su dominirali u sezoni 1993. Benetton je početkom sezone predstavio vlastiti aktivni ovjes i kontrolu proklizavanja, posljednji od vodećih timova koji su to učinili. Schumacher je pobijedio na jednoj utrci, Velikoj nagradi Portugala gdje je pobijedio Prosta, i imao devet pobjedničkih postolja, ali se povukao u sedam od ostalih 16 utrka. Sezonu je završio na četvrtom mjestu s 52 boda.

Natjecanje za Ferrari (1996.-2006.)

1996. godine Schumacher se pridružio Ferrariju, momčadi koja je posljednji put osvojila prvenstvo vozača 1979. i prvenstvo konstruktora 1983., za plaću od 60 milijuna dolara tijekom dvije godine. Napustio je Benetton godinu dana prije isteka ugovora s njima; kasnije je naveo štetne radnje tima 1994. kao razlog za odustajanje od ugovora. Godinu dana kasnije, Schumacher je namamio zaposlenike Benettona Roryja Byrnea (dizajner) i Rossa Brawna (tehnički direktor) u Ferrari. Ferrari je prethodno bio blizu naslova prvaka 1982. i 1990. Momčad je pretrpjela katastrofalan pad početkom 1990-ih, djelomično jer njegov poznati V12 motor više nije bio konkurentan manjim, lakšim i štedljivijim V10 svojih konkurenata. Razni vozači, osobito Alain Prost, davali su vozilima oznake kao što su “kamion”, “svinja” i “nesreća koja se čeka”. Nadalje, loša izvedba Ferrarijevih posada u boksovima smatrana je šalom. Na kraju 1995. godine, iako se momčad poboljšala u solidnog konkurenta, još uvijek se smatrala inferiornom u odnosu na vodeće momčadi kao što su Benetton i Williams. Međutim, Schumacher je proglasio Ferrari F310 dovoljno dobrim za osvajanje prvenstva, iako je nakon toga njegov timski kolega Eddie Irvine označio F310 “užasnim automobilom”, “smećem” i “skoro nevozljivim”, dok je dizajner John Barnard priznao da auto “nije baš dobar”.

Tijekom zimskih testiranja, Schumacher je prvi put vozio Ferrari, njihov Ferrari 412 T2 iz 1995., i bio je dvije sekunde brži od nekadašnjih redovitih vozača Jeana Alesija i Gerharda Bergera. Promjene pravila za sezonu 2005. zahtijevale su da gume traju cijelu utrku, prebacujući ukupnu prednost timovima koji koriste Michelin u odnosu na timove kao što je Ferrari koji se oslanjao na Bridgestone gume. Promjene pravila djelomično su bile u nastojanju da se smanji Ferrarijeva dominacija i učini utrka zanimljivijom. Najistaknutiji trenutak u ranoj sezoni za Schumachera bila je njegova bitka s Renaultovim Fernandom Alonsom u San Marinu, gdje je startao kao 13. i završio samo 0,2 sekunde iza Alonsa. Schumacherova jedina pobjeda 2005. godine došla je na Velikoj nagradi Sjedinjenih Država. Prije te utrke, otkriveno je da Michelinove gume imaju značajne sigurnosne probleme. Kad se nije mogao postići kompromis između momčadi i FIA-e, sve osim tri momčadi koje su koristile Bridgestone gume odustale su od utrke nakon formacijskog kruga, ostavljajući samo šest vozača na gridu. Schumacher je odustao u 6 od 19 utrka, a sezonu je završio na trećem mjestu sa 62 boda, manje od polovine bodova od svjetskog prvaka Alonsa.

Michael Schumacher – Ferrari pobjede video (1996-2006)

Mercedes (2010.-2012.)

U prosincu 2009. godine Schumacher je najavio povratak u Formulu 1 za sezonu 2010. zajedno s kolegom njemačkim vozačem Nicom Rosbergom u novoj Mercedes GP momčadi. Mercedes se vratio u sport kao konstruktor po prvi put od 1955. Schumacher je izjavio da su njegove pripreme da zamijeni ozlijeđenog Massu pokrenule obnovljeni interes za Formulu 1, što je, u kombinaciji s mogućnošću ispunjenja dugogodišnje ambicije da vozi za Mercedes i da će ponovno raditi sa šefom tima Rossom Brawnom, naveli su Schumachera da prihvati ponudu nakon što je prošao sposoban. Schumacher je potpisao trogodišnji ugovor, navodno vrijedan £20 milijuna. Navršio je 41 godinu 2010. godine, a njegovi izgledi za Mercedes uspoređivani su s Juanom Manuelom Fangiom, najstarijim prvakom Formule 1 koji je imao 46 godina kada je osvojio svoj peti naslov. Schumacher je završio šesti u prvoj utrci sezone na Velikoj nagradi Bahreina. Završio je iza momčadskog kolege Rosberga u svakoj od prve četiri kvalifikacijske sesije i utrke.

U Mađarskoj, Barrichello je pokušao proći Schumachera niz unutrašnju stranu na glavnoj ravnini. Schumacher je zatvorio unutarnju liniju kako bi natjerao Barrichella na vanjsku, ali Barrichello je ustrajao na unutrašnjoj pri 180 mph (290 km/h) usprkos neposrednoj blizini betonskog zida i Schumacheru koji mu je ostavljao samo nekoliko inča na raspolaganju. Schumacher je proglašen krivim za opasnu vožnju i degradiran je za deset mjesta na gridu za sljedeću utrku, Veliku nagradu Belgije, gdje je završio na 7. mjestu unatoč startnom 21. mjestu nakon svoje kazne na startu. Na finalu sezone u Abu Dhabiju, Schumacher je doživio veliku nesreću u prvom krugu, nakon što se bolid Vitantonija Liuzzija sudario sa Schumacherovim, jedva promašivši njegovu glavu. Schumacher je sezonu završio na devetom mjestu sa 72 boda. Prvi put od 1991. Schumacher je završio godinu bez pobjede, polne pozicije, postolja ili najbržeg kruga.

Schumacherove prve bodove u 2011. postigao je u Maleziji gdje je završio deveti; kasnije je bio šesti u Španjolskoj i zauzeo četvrto mjesto na Velikoj nagradi Kanade, nakon što je bio čak drugi u mokroj utrci. Unatoč tome što je u Belgiji startao posljednji, Schumacher je završio peti. Na Velikoj nagradi Japana Schumacher je vodio tri kruga tijekom utrke, što je prvi put da je vodio utrku od 2006. Time je postao najstariji vozač koji je vodio utrku od Jacka Brabhama 1970. Schumacher je sezonu završio na osmom mjestu mjesto u Prvenstvu vozača sa 76 bodova. Schumacher je u Njemačkoj odvezao najbrži krug 77. put u karijeri, au Belgiji je postao drugi vozač u povijesti koji se vozio na 300 Grand Prixu. Schumacherova neodlučnost oko njegovih budućih planova dovela je do toga da ga je zamijenio Lewis Hamilton u Mercedesu za sezonu 2013. U listopadu 2012. Schumacher je najavio da će se povući po drugi put, rekavši: “Bilo je trenutaka u proteklih nekoliko mjeseci u kojima se nisam želio baviti Formulom 1 ili se pripremati za sljedeći Grand Prix.” Sezonu je zaključio sedmim mjestom na Velikoj nagradi Brazila; Schumacher je zauzeo 13. mjesto u Prvenstvu vozača 2012. godini.

Kaciga

Schumacher je u suradnji sa Schuberthom pomogao u razvoju prve lagane karbonske kacige. 2004. godine prototip je javno testiran tako što ga je pregazio tenk i preživio je netaknut. Kaciga je održavala vozača hladnim provodeći usmjereni protok zraka kroz pedeset rupa. Schumacherova originalna kaciga imala je boje njemačke zastave i naljepnice njegovog sponzora.

Nesreća na skijanju 2013. godine

Michael Schumacher je 29. prosinca 2013. skijao sa svojim 14-godišnjim sinom Mickom, spuštajući se niz Combe de Saulire ispod Dent de Burgina iznad Méribela u francuskim Alpama. Dok je prelazio neosigurano područje izvan staza između Piste Chamois i Piste Mauduit, pao je i udario glavom u stijenu, zadobivši ozbiljnu ozljedu glave unatoč tome što je nosio skijašku kacigu. Prema riječima njegovih liječnika, najvjerojatnije bi umro da nije nosio kacigu. Helikopterom je prebačen u bolnicu u Grenobleu gdje je podvrgnut dvjema kirurškim intervencijama. Schumacher je stavljen u medicinski induciranu komu zbog traumatske ozljede mozga.

Do ožujka 2014. pojavili su se mali ohrabrujući znakovi, a početkom travnja pokazivao je trenutke svijesti dok je postupno izvođen iz medicinski inducirane kome. U lipnju 2014. Schumacher je napustio bolnicu u Grenobleu na daljnju rehabilitaciju u Sveučilišnoj bolnici Lausanne u Švicarskoj. U rujnu 2014. Schumacher je napustio bolnicu i vraćen kući na daljnju rehabilitaciju. Dva mjeseca kasnije objavljeno je da je Schumacher “paraliziran i u invalidskim kolicima” on ne može govoriti i ima problema s pamćenjem. U svibnju 2015. Schumacherova menadžerica Sabine Kehm izjavila je da se njegovo stanje polako popravlja “s obzirom na ozbiljnost ozljede koju je imao”.U rujnu 2016. Felix Damm, Schumacherov odvjetnik, rekao je njemačkom sudu da njegov klijent “ne može hodati”, kao odgovor na izvještaje iz prosinca 2015. u njemačkoj publikaciji Die Bunte da može ponovno hodati.

U srpnju 2019., bivši menadžer Ferrarija Jean Todt izjavio je da Schumacher “dobro napreduje”, ali i da se “muči s komunikacijom”. Todt je također rekao da je Schumacher mogao gledati utrke Formule 1 na televiziji u svom domu. U rujnu te godine, Le Parisien je izvijestio da je Schumacher primljen u Hôpital Européen Georges-Pompidou u Parizu na liječenje kod kardiovaskularnog kirurga Philippea Menaschéa, opisanog kao “pionira u staničnoj kirurgiji”. Nakon tretmana, koji je uključivao primanje protuupalne perfuzije matičnih stanica, medicinsko osoblje izjavilo je da je Schumacher svjestan.

Od tada medije više toliko ne prate njegovu situaciju koja sigurno nije dobra ali dragi Michael Schumacher i od mene si zaslužio vječnu slavu jer si legenda formule 1.